VN Emilije Romagne – Dobitnici i gubitnici

Nakon dužeg izbivanja, utrkivanje bolida Formule 1 vratilo se tijekom protekle sezone na legendarnu Imolu u vidu VN Emilie Romagne. Unatoč svim simpatijama prema tim starim, tradicionalnim stazama koje vjerujem gaji velika većina ljubitelja Formule 1, možemo reći kako prošlosezonsko izdanje ove utrke u najmanju ruku nije donijelo prevelika uzbuđenja. S tim u mislima, i uoči nedjeljne utrke mogli smo čuti prilično suzdržane čak i pesimistične prognoze jer se opet predviđao sličan scenarij. Uz nešto produženu DRS zonu koja je zapravo i jednina realna opcija za pretjecanje na cijeloj stazi i u znatno većoj mjeri utjecajem kiše, dobili smo utrku koja je nesumnjivo zadovoljila i one najizbirljivije. U takvim uvjetima sasvim očekivano, bilo je onih koji su profitirali ali i onih kojima su se u skladu s vremenskim uvjetima, iz Italije vraćaju pokisli.

Dobitnici:

1. Max Verstappen – Predviđanja i procjene s predsezonskih testiranja koja su govorila o ranjivosti ovogodišnjeg Mercedesovog ili ako hoćete o iznimnoj konkurentnosti Red Bullovog bolida ove su se sezone izgleda (napokon) obistinile. Napokon, naravno ne zbog navijačkih sklonosti ovom ili onom taboru već zbog profita koji gledanjem ravnopravnih borbi i prvenstva koje nije One Team ili bolje rečeno One Man show ostvaruju prije svega gledatelji i navijači. I dok je na otvaranju sezone Nizozemac nogometnim rječnikom rečeno fulao čisti zicer za pobjedu, ovoga puta bio je itekako učinkovit i precizan. Realno gledajući, u kud i kamo težim uvjetima Max je došao do zaslužene pobjede u kojoj je jednostavno pokazao više od svojih najbližih konkurenata (čitaj: Hamiltona). Ključni sastojci toga recepta bili su prolazak pokraj Lewisa na startu i vožnja bez ili uz doista minimalne greške što je posebice na otvaranju, bio nimalo lak zadatak. Uz sve navedeno, ono što posebno može veseliti sve Maxove simpatizere i navijače je u prvome redu to novo, zrelo i rekli bismo pragmatično lice Nizozemca koji je u školi sazrijevanja očito stigao u završne razrede ostavivši onog silno talentiranog ali pomalo divljeg, nerijetko nepromišljenog i incidentima sklonog klinca u nekoj drugoj sobi.
   
2. Lando Norris – Nepisano je pravilo da u utrkama koje se ne odvijaju po špagi i na čiji ishod utječu vremenske prilike ili neki drugi x faktori, obično vrhnje poberu autsajderi ili igrači iz sjene. Nazvati ovogodišnji McLaren autsajderom bez obzira na očit zaostatak za vodećim dvojcem bilo bi možda malo pregrubo, no u kontekstu plasmana na pobjedničko postolje uloga igrača iz sjene realna je ocjena. Perezove, Bottasove, umalo i Hamiltonove probleme iskoristio je ovoga puta Lando Norris i već u drugoj utrci sezone ostvario izniman rezultat. Kako je i rečeno, iskoristio je mladi Britanac probleme u odnosu na njega zasigurno favorizirane Bottasa i Pereza i povrh toga uspio se zadržati ispred vrlo solidnih Ferrarija. Slično kao i u Verstappenovom slučaju, ključ uspjeha bila je utrka odrađena gotovo bez greške uz nekoliko vrlo mudrih i kvalitetnih poteza i prilika koje su se ukazale (npr. prolazak ispred Leclerca nakon restarta). McLaren za sada izgleda vrlo dobro, posebice u rukama starosjedioca Norrisa koji je pored još uvijek do kraja ne udomaćenog Ricciarda u ovome trenutku udarna igla momčadi iz Wokinga.
   
   
   
3. Ferrari – Valjda zbog izostanka uobičajenih velikih najava uoči sezone i rezultatski apsolutno propale 2020., Ferrari kao da je nekako ispao iz fokusa koji se prebacio na neke druge vozače i momčadi. Ipak, prema viđenom u posljednje dvije utrke, čini se kako su u Maranellu ovoga puta puno više radili, a puno manje pričali i najavljivali. Činjenica je naravno kako za navijače Ferrarija šesto i osmo mjesto iz Bahreina pa čak niti četvrto i peto s Imole nisu rezultati koji bi ih zadovoljili, tim više što je zaostatak za vodećima realno još uvijek jako velik. Ipak, prema viđenom na otvaranju sezone bilo bi nepošteno ne pohvaliti Scuderiju za ostvareni napredak jer dojam je kako su u Maranellu neupitno uspjeli napraviti korak, dva više u odnosu na neke momčadi iz sredine poretka koje su im još prošle godine nerijetko uzimale mjeru. Slično kao i McLarenu, i u Ferrariju za sada vuče domaćin Leclerc, no i Sainz je tu.
   
4. Lewis Hamilton – Već sam najmanje stotinu puta čitao razne tekstove i članke u kojima se govorilo i na ovaj ili onaj način raspravljalo o Lewisovoj sretnoj zvijezdi, anđelima čuvarima ili nekim drugim faktorima sreće koji prate Britanca. Vjerujem kako velika većina autora tih članaka i onih koji o istima raspravljaju ili ih komentiraju, ne osporava Hamiltonov talent, znanje i vještinu jer tako nešto bilo bi vrlo glupo, neupućeno i nerealno. Navedene vještine aktualni je svjetski prvak demonstrirao i u Imoli, u za njegove standarde možda ne najreprezentativnijem izdanju, no i ovoga puta iz gotovo upropaštene situacije, štetu je sveo na najmanju moguću razinu. Faktor sreće? Ponovno podosta izražen svidjelo se to nekome ili ne jer nakon Hamiltonovog izlijetanja, Bottasov i Russellov incident došao je doslovno kao naručen. Utrka je prekinuta, potencijalno ogromni vremenski zaostatak u potpunosti poništen, a uz sve navedeno postojala je i mogućnost besplatnog boksa i rješavanja štete. Bez obzira na dominantan bolid, svaka čast na proboju s devete pozicije, no Lewis je i u nedjelju opet uz obilati mig Fortune potencijalnu katastrofu i upropaštenu utrku preokrenuo u sasvim prihvatljiv mali kiks.
   
5. Williams – Bez obzira na to što u samoj utrci nisu kapitalizirali ništa od ponuđenog i što je iz poznatih razloga Russell ispao glavni Pedro nakon utrke, ne možemo ignorirati činjenicu kako se Williams izgleda, počeo buditi iz kome. Iako je Latifi nastup završio relativno rano, a ista je sudba snašla i njegovog momčadskog kolegu u možemo reći bratoubilačkom incidentu o kojem se već sad dosta piše, pozitivnih pomaka ima. Dobrim nastupom u kvalifikacijama gdje su nakon “sto godina” oba bolida ugurali u Q2 što je doista pravo malo čudo, ali i tempom koji im je omogućavao daleko više od već pomalo uobičajenog kruženja po stazi uz brojanje bolida koji su ih iberundali to napokon liči na nešto. Iako je Williamsov bodovni saldo još uvijek na nuli, nastup u Italiji možda im daje tračak nade kako do kraja sezone ipak neće tu i ostati.
   
6. Kiša – Poznato nam je kako već duži niz godina veliki inženjerski, pravni i razni drugi umovi svako toliko mijenjaju razno razne odredbe i pravilnike utrošivši na njihove prijedloge i izrade na stotine sati, a sve s jednim ciljem – zanimljivije i atraktivnije utrkivanje i utrke općenito. Nekada te promjene i nastojanja daju rezultat, često baš i ne pa stoga svako toliko i gledamo neke nove izmjene i promjene, no nasuprot tome ono što redovito pogađa u sridu i itekako daje rezultate gotovo je u pravilu upravo obična i u našem životu svagdašnjem nerijetko dosadna kiša. Tmurno nebo i mokra staza garancija su kako utrka vrlo vjerojatno ne može biti dosadna i monotona što je i u nedjelju bio slučaj. Stoga, palac gore za kišu!
   
   

Gubitnici:

1. Sergio Perez – Faza prilagodbe na novu momčad i prije svega novi bolid kod Meksikanca je još naveliko u tijeku što je u konačnici potpuno razumljivo i shvatljivo. Posebice kada se radi o bolidu Red Bulla koji je već poslovično vrlo specifičan i težak za vožnju što potvrđuju i iz same momčadi. Bilo je to vidljivo i u nedjelju jer Perez je nakon odličnih kvalifikacija u vrlo zahtjevnim uvjetima utrke imao nekoliko situacija na stazi koje su za vozača njegove reputacije i iskustva netipične. Unatoč tome, nakon restarta ukazala mu se vrlo izgledna prilika rekao bih, čak i za postolje, no još jedan spin na kraju ga je bacio u borbu za bodove u kojoj je ostao kratkih rukava. Sasvim sigurno, uvjeti u utrci nisu bili niti pogodni niti poželjni za upoznavanje s bolidom čemu je Perez platio danak, no vjerujemo kako će Meksikanac vrlo brzo početi raditi ono za što je doveden u ekipu.
   
2. Valtteri Bottas – Nova sezona, ali čini se kod Bottasa i dalje ništa novo. Koliko smo samo puta imali priliku vidjeti Finca kako na slobodnim treninzima leti stazom i postavlja najbrža vremena, pun samopouzdanja ulazi u kvalifikacije na kojima je također, ako ništa drugo barem znao zaključati Mercedesov prvi startni red. No, taman kad se poneki entuzijast ponada kako bi i u utrci mogao napraviti nešto konkretno, od Finca ni vau. Ok, nauzimao se Valtteri zahvaljujući dominantnom Mercedesu i pehara i postolja za jedno manje skladište, ali kada se sve zbroji i oduzme, to je i dalje previše sterilno, neodlučno, kilavo, bojažljivo… Sličnu situaciju vidjeli smo i u Imoli, s tim što se u bolidu čija se prednost po krugu u odnosu na dobar dio grida mjeri ne u desetinkama i stotinkama, nego u sekundama, nije uspio probiti iz sredine poretka pa je to izgledalo još i gore. Sve je začinio sudar s Russellom o kojem neću davati sud jer to sada i nije tema, no i bez toga nisam sklon vjerovati kako bi Finac napravio išta spomena vrijedno.
   
   
   
3. Alpha Tauri – Red Bullova “B momčad” u ovoj sezoni slovi kao svojevrsni dark horse prvenstva i mnogi su uključujući vozače McLarena, Ferrarija, Aston Martina naglašavali kako bi upravo oni nerijetko mogli biti faktor na koji u utrkama treba obratiti pažnju. Nešto slično očekivalo se i u Imoli, no priča je na kraju završila dosta skromno. Tsunoda se u kvalifikacijama razbio i već u startu kompromitirao situaciju koja se posebice u kišnim i zahtjevnim uvjetima utrke nije mogla lako popraviti. Gasly je tek za utjehu uhvatio pokoji bod, nakon utrke i dodatnu poziciju zbog kazne izrečene Strollu, no vjerujem kako su u Alpha Taurijevoj momčadi vjerojatno očekivali i priželjkivali više i bolje.
   
4. Kimi Raikkonen – Jedina stvar zbog koje se našao na ovoj listi je to što je nakon vrijednih bodova koje je uspio upisati za svoju momčad, na kraju zbog još jednog u nizu paragrafa i točaka pravilnika svoje mjesto morao prepustiti drugima. Pravila su pravila i tu spora nema, no da stvar bude gora, kaznu od čak 30 sekundi oderali su suci finskom veteranu zbog situacije koja se čak nije niti dogodila u kakvoj borbi ili samoj utrci, već u krugu zagrijavanja uoči restarta kada se Kimi izvrtio i da apsurd bude veći, po naputku svoje momčadi (!) želio vratiti na svoju poziciju prestigavši neke bolide. U toj situaciji Kimi je prema slovu zakona morao reagirati drugačije pa je tako Finac za zelenim stolom ostao bez bodova. No, kako rekosmo, pravila su pravila i poštivati se moraju, iako u temu dosljednosti sudaca, tumačenja pravilnika i jednakosti vozača i momčadi u situacijama kada suci treniraju strogoću ovaj put nećemo jer to je tema za puno širu i detaljniju raspravu i analizu.
   
   
   
5. Toto Wolff – Izjave Mercedesove alfe i omege u kojima je nakon utrke komentirao sudar Bottasa i Mercedesovog mladog pulena Russella, prema reakcijama i komentarima prilično su podijelile oktansku javnost. Naime, čisto kao podsjetnik, Wolff je nakon utrke u izjavi komentirao kako je Russell trebao imati u vidu da se ispred njega nalazi Mercedesov bolid i ne preuzimati rizik jer se stvari ponekad trebaju gledati i iz kako je Wolff rekao, globalne perspektive. Iako su nakon utrke u izjavama oba vozača krivila onog drugog, a sam Russell izjavio je i da ne vjeruje kako bi Bottas trznuo u desnu stranu da je pokraj njega bio netko drugi, mladi se Britanac na kraju očito svjestan globalne perspektive ipak posuo pepelom i preuzeo potpunu krivicu za incident. Zaključimo… priče o momčadskim odredbama, kemijama i kombinacijama između momčadi koje su uvjetovane raznoraznim šemama i kombinacijama (vozači, pogonske jedinice, sponzorstva, tehnička suradnja itd itd itd) nešto su što u Formuli 1 postoji čitavu vječnost pa u tom kontekstu zapravo i ne vidim krivicu u Wolffovim izjavama, koje su s njegove strane manje više uvijek i bile prilično izravne i bez puno uvijanja. Ipak, u svrhu ako ništa drugo, a onda barem prividne promocije nekakve neovisnosti i legalnosti, te su se kritike i napomene možda mogle izreći spretnije i mudrije no, kako je u početku rečeno o dojmu i shvaćanju i ove, i sličnih im priča, neka svatko donosi svoj sud jer u ovakvim situacijama stvari sasvim sigurno ne možemo gledati crno-bijelo.