Jedna lasta ne čini proljeće, a jedna dobra utrka ne mijenja sve ono što ne valja u modernoj Formuli 1. Moguće je da ćemo se načekati do neke sljedeće “Velike nagrade Austrije” i neke bolje Formule 1, ali ovaj nam vikend na Red Bull Ringu barem daje vjeru da ćemo je dočekati…
Bilo je onih koji su nakon Velike nagrade Francuske rekli: “E sad je dosta!” Mnogi dugogodišnji fanovi Formule 1 bili su spremni okrenuti leđa omiljenoj trkaćoj seriji, a tko im može zamjeriti nakon onakvog horora od utrke?
Međutim, zbog njih samih, nadam se da niti ovaj put nisu ispoštovali svoju riječ. Da je ljubav prema Formuli 1 prevladala i da su ipak sjeli pred male ekrane kako bi pratili Veliku nagradu Austrije. Siguran sam, pratili su je sjedeći na rubu svojih sofa ili fotelja, a ovoga puta nitko nije spavao.
Fantastična utrka! Ma, fantastičan vikend…
Da se u Austriji sprema nešto drastično bolje nego tjedan dana ranije u Francuskoj, dalo se naslutiti već u petak na slobodnim treninzima. Neki veliki igrači, poput Valtterija Bottasa u Mercedesu i kasnijeg pobjednika, Maxa Verstappena u Red Bullu, zakucali su svoje bolide u zaštitnu ogradu, a Sebastian Vettel u Ferrariju “za dlaku” je izbjegao istu sudbinu.
Ono što mi je u svemu tome ostavilo jedan pozitivan dojam nije činjenica da se netko razbio, već način na koji su Valtteri i Max prihvatili te svoje nesreće. Nisu “kukali ni plakali”, već su izjavili da poštuju stazu kao što je Red Bull Ring, koja kažnjava svaku vozačku pogrešku, za razliku od onog Paul Ricard “parkirališta”.
Subotnje kvalifikacije obilježio je Ferrari – i u pozitivnom i u negativnom smislu. Charles Leclerc u pozitivnom jer je osvojio svoj drugi pole position u karijeri, a Sebastian Vettel u negativnom jer zbog kvara na bolidu nije mogao voziti završnu rundu kvalifikacija.
Startni poredak začinile su i brojne kazne, što naravno nije bila najpozitivnija stvar jer mnogi nisu niti znali gdje će startati dok nije službeno objavljeno. Među “kažnjenicima” se našao i aktualni prvak svijeta Lewis Hamilton jer je zasmetao Kimiju Raikkonenu pa prvi put ove godine nismo imali Mercedesov bolid u prvom startnom redu.
Sve je to upućivalo na utrku koja će se izdvojiti iznad svih ovogodišnjih stereotipa, a ona nije samo ispunila očekivanja, već ih je debelo nadmašila. Konačno smo imali pravi festival utrkivanja!
Da, puno se toga moralo poklopiti da bismo gledali zanimljivu utrku i nemojmo se lagati, nije se Formula 1 promijenila u tjedan dana, ali taj nas je splet okolnosti izvrsno zabavio i neopisivo razveselio. U samo sedam dana prošli smo put od najdosadnije do daleko najuzbudljivije utrke sezone.
Ima li onih koji utrku doista nisu gledali, neka ovdje stanu i neka pogledaju snimku od prvog do posljednjeg kruga. Ili evo, barem sažetak…
Priznajem, nisam davao velike šanse Maxu Verstappenu. Niti prije vikenda, niti nakon kvalifikacija, kad je zbog Hamiltonove kazne dospio na drugu startnu poziciju. Jednostavno, zbog tijeka sezone i svih ograničenja koja je pokazao Hondin motor u Francuskoj, mislim da ni Max nije pretjerano vjerovao. Čak i na polovici utrke rijetki bi na njega stavili novac.
Međutim, Nizozemac je izveo pravi podvig, koji je apsolutni dokaz da se radi o jednom od najboljih vozača generacije. Nakon onako lošeg starta i pada na osmu poziciju, pokazao je i mirnoću i strpljenje. Nije divljao u prvom stintu, već je pametno čuvao gume, računajući da će u završnici imati prednost pred rivalima. Bio je to inteligentan potez, koji mu je u velikoj mjeri i donio pobjedu.
Max je sazrio i počeo je u utrkama donositi racionalne odluke, a da je brz i beskompromisan vozač, to smo ionako znali i ranije. Nanizati pretjecanja Sebastiana Vettela, Valtterija Bottasa i na kraju Charlesa Leclerca, tri kruga prije kraja za šestu pobjedu karijere, nikako nije mala stvar.
Nakon tako dobre utrke ne želim previše teksta poklanjati sucima jer ih, uz neka pravila, smatram daleko najlošijim segmentom aktualnog trenutka Formule 1, ali da ih se ne bi uvijek samo blatilo, mislim da su napokon jednu odluku donijeli u skladu sa zdravim razumom.
Da, napad Verstappena na Leclerca bio je na rubu kažnjavanja i sigurno se to moglo odraditi malo “čišće”, ali složit ću se s Maxovom izjavom nakon utrke:
“To pretjecanje predstavlja blisko utrkivanje i ako ne možemo raditi takve poteze, onda bolje da svi ostanemo kod kuće.”
Većina je očekivala kaznu. Vjerojatno i ne toliko zbog te konkretne situacije, nego više zbog svega onoga što se kažnjavalo na nekim prošlim utrkama i u nekim prošlim situacijama. Mislim da je ovo bio “trkaći incident”, kakvih smo se nagledali stotine u onim vremenima Formule 1 koja neprestano zazivamo, a ako bismo željeli kažnjavati vozača zato što je krenuo u donekle riskantan napad na prvo mjesto, tri kruga prije kraja utrke – kakvu zapravo Formulu 1 želimo?
Možete Maxa voljeti ili mrziti, iz ovih ili onih razloga, ali činjenica je da se oko tog vozača stalno nešto događa i Formula 1 je sretna što ga ima. Austrija je možda nagovijestila ono što će se događati u narednom desetljeću ovog sporta. Max Verstappen, Charles Leclerc, Lando Norris… trojac koji bi mogao biti jamac sjajnog utrkivanja u budućnosti. Nadajmo se, boljoj budućnosti, u kojoj će “Velike nagrade Francuske” biti iznimka, a “Velike nagrade Austrije” učestala pojava.
Pobjeda Verstappena u Austriji bila je splet mnogo faktora – dobre i pametne vožnje, mudre taktike i problema koje su imali drugi vozači iz vrha, ali mislim da svakome može biti drago što je Honda ostvarila pobjedu u Formuli 1, prvu od 2006. godine i prvu nakon onog “križnog puta” s McLarenom.
Pa ipak, koliko je Max zaslužio pobijediti zbog svog velikog povratka nakon tragično lošeg starta, toliko Charles Leclerc ovu utrku nije zaslužio izgubiti. Teško je čovjeku ostati ravnodušnim prema tom monegaškom mladiću, koji je na doista surov način već dvaput ostao bez prve pobjede u karijeri. No, slažu se svi, Leclerc na tu željenu prvu pobjedu neće dugo čekati jer radi se o super talentiranom vozaču.
“Sljedeće utrke novi su izazov. On je gladan uspjeha i njegovo će vrijeme sigurno doći. Prije ili kasnije”, reći će Mattia Binotto.
Austrija je bila super zanimljiva utrka, ali trebamo biti pošteni, glavni razlog ipak leži u činjenici da Mercedes nije bio na svojoj uobičajenoj razini. Problemi s hlađenjem motora usporili su Srebrne strijele i konačno smo vidjeli kakvu – takvu slabost Mercedesovih bolida. Neka navijači Mercedesa ne zamjere onima koji se raduju zbog Velike nagrade Austrije jer nakon osam uzastopnih pobjeda u isto toliko utrka, čovjeka promjena veseli. Bez obzira za koga navijao.
Vratimo li se na kraj prošle sezone, Mercedesov pobjednički niz trajao je deset utrka. Mogli bismo reći “od Verstappena do Verstappena” jer je Nizozemac posljednji uspio pobijediti Srebrne strijele na Velikoj nagradi Meksika. McLarenov rekord iz 1988. s 11 uzastopnih pobjeda za sada ostaje nedirnut.
Može si Mercedes dozvoliti još dvije ovakve “Austrije” i svejedno njegova pozicija u Svjetskom prvenstvu neće biti ugrožena. Neće taj jedan poraz ništa značiti za aktualne prvake. Bottas čak može biti i zadovoljan jer je barem bio na postolju i smanjio je zaostatak za Hamiltonom na 31 bod.
Sebastian Vettel proživio je još jedan vikend koji je mnogo obećavao, ali umjesto da je bio tamo negdje u vrhu oko timskog kolege, zbog kvara u kvalifikacijama i novih šlampavosti njegove ekipe u utrci, morao se zadovoljiti četvrtim mjestom. Definitivno je bilo prostora za napraviti nešto više od toga.
Kad su u pitanju vodeće tri momčadi, ostaje još spomenuti Pierrea Gaslyja, iako su njegove vožnje za zaborav. Francuz je nakon starta bio ispred Verstappena, a na kraju je zaostao više od jednog kruga. Tragičan nastup i više nitko ne može zamjeriti onima koji zazivaju promjenu u vozačkoj postavi. Gasly se već devet utrka nije niti približio Verstappenu, a pitanje je koliko će još prilika dobiti.
Christian Horner reći će da momčad stoji iza njega, ali takve izjave često znače upravo suprotno. Pierre ima možda još nekoliko utrka za pokazati napredak, u suprotnom, nema šanse da će dočekati kraj sezone u Red Bullu.
Od ostatka svijeta ponovno je blistao McLaren. Odlična forma momčadi iz Wokinga polako postaje standard. Lando Norris vječno će pamtiti start s petog mjesta i prvi krug u kojem se prvi put našao u izravnoj borbi za poziciju s aktualnim svjetskim prvakom. Na kraju je bio šesti, a Carlos Sainz osmi, što je također pravi podvig, budući da je startao iz posljednjeg reda zbog kazne zarađene pri promjeni motora.
U pozitivnom raspoloženju Austriju je napustilo i društvo iz Alfa Romeo Racinga. Nije Kimi oduševljen devetim mjestom, ali Antonio Giovinazzi itekako jest desetim jer je napokon došao do prvog boda u karijeri. Konačno se riješio stigme jedinog vozača na gridu koji nije osvojio niti boda, uz vozače Williamsa, naravno.
Sergio Perez ostao je korak do boda za Racing Point, a najveće razočaranje u Austriji bili su Renault i Haas. U francuskoj momčadi cijeli vikend nisu uspjeli dokučiti što nije u redu s njihovim bolidima, dok su Haasovi bili izrazito nekonkurentni. Formom se ne može pohvaliti niti Toro Rosso, koji je osvojio tek jedan bod na posljednje tri utrke.
I dok je vikend počeo nesrećama, završio je devetom utrkom u povijesti Formule 1 koja je prošla bez ijednog odustajanja. Kraj ovakvog utrkivanja, nikome nisu niti trebali popratni sadržaji…
Formula 1 u Austriji je položila “popravni ispit” i vratila vjeru u bolje sutra.
Comments are closed.