Italija 2016: Razbacivanje

Baš ništa na kraju talijanskog vikenda Lewisu Hamiltonu ne vrijedi to što je u kvalifikacijama pokazao svu raskoš svojeg prirodnog talenta i oprao pod s čovjekom koji danas u Formuli 1 jedini ima u rukama identičan alat, pa je stoga jedini s kojim se aktualni svjetski prvak stvarno može mjeriti.

Formula 1 je, naravno, više od čiste, gole brzine, premda smo, naravno, i Sennu voljeli zato jer je baš u toj komponenti – koja se najplastičnije iskazuje u flat-out kvalifikacijskim krugovima – bio neprikosnoveni car. Da nije tako, i Senna i Hamilton (do sada) osvojili bi u svojim karijerama više od po tri naslova prvaka svijeta.

U Monzi je ove godine Hamilton trebao odraditi perfektno jedino prvih pet sekundi utrke i teško da bi ga nakon toga bilo tko vidio izbliza. Ne da ih nije odradio perfektno, nego smo vidjeli jedan od najtraljavijih startova s pole positiona posljednjih godina. Niti je sam Hamilton tako loše startao u Bahreinu (gdje je izgubio više pozicija, ali nakon sudara u prvom zavoju) ili u Španjolskoj (gdje ga je Nico Rosberg prešao izvana ulaskom u prvi zavoj), niti je, pak, Rosberg toliko strašno uprskao svoj pole position u Hockenheimu (kad je pao na četvrto mjesto).

Dok ovo pišem mnogi se mozgovi u Mercedesi zacijelo zabavljaju odgovorom na jednostavno pitanje s teškim odgovorom: ˝Zašto?˝ Sam Hamilton još je u prvom krugu poslao Peteru Bonningtonu, svojem trkaćem inženjeru, ispriku, rekavši da je za loš start sam kriv. Kasnije se, međutim, pokazalo da je Hamilton svjesno ˝krivotvorio˝ tu logiku, želeći spriječiti da se Bonno i ostali inženjeri bave nečim što je ionako nepovratno prošlo, i da se u potpunosti usredotoče na utrku. Nakon kraja utrke Hamilton je izjavio da zapravo ne zna zašto je startao tako loše, nakon što je, po njemu, svu potrebnu proceduru odradio po PS-u.

Kako bilo da bilo, šteta je učinjena. U prvih nekoliko stotina metara Hamiltona su ispreskakala čak četvorica vozača: Rosberg, Sebastian Vettel, Kimi Räikkonen i Valtteri Bottas. Onda ga je, valjda još ošamućenog od te katastrofe, pri kočenju za prvu šikanu prešao i Daniel Ricciardo.

Istovremeno, Nico Rosberg, i on na mekanim (žutim) gumama kao i Hamilton (dakle, teoretski i on s laganim hendikepom u odnosu na sve druge iz prvih pet startnih redova koji startali na super-mekanim gumama), startao je solidno. Da, Vettel je primirisao njegov stražnji lijevi kotač prije te prve šikane, no to je bilo najbliže  što je netko prišao Nijemcu kroz cijelo nedjeljno popodne.

Rosberg nije prirodno brz kao Hamilton, ali dajte mu priliku, vodstvo u utrci i savršeno uravnotežen Mercedes, i teško ćete ga uhvatiti. Još ako mu se stvari poslože kao u Monzi, naime da se između njega i Hamiltona nagura nekoliko rivala, praktički je nemoguće – osim ako ga ne strefi tehnički problem – da izgubi utrku. Da, 2014. i 2015. znao je Nico zaštekati pod pritiskom, no ove sezone ovaj vozač, kad ima dan, vozi savršeno metronomski i kontrolirano. Kad je u vodstvu utrke i kad ne mora nikoga prokušati pretjecati, Rosberg je u svojem elementu.

Hamilton je već na kraju prvog kruga bio u deficitu za svojim momčadskim kolegom od 3 i pol sekunde, premda je onda odmah uspio prestići Ricciarda (i bez DRS-a, koji još nije bio omogućen)  Ali, onda je Hamilton zapeo iza Bottasovog Williams-Mercedesa.

Sam Hamilton objasnio je u subotu nakon kvalifikacija koliko je Monza zeznuta staza za pretjecanje, osim ukoliko razlika u brzini bolida nije značajna. Naime, na ovoj stazi, s po četiri dugačka ravna dijela (od kojih se svaki vozi s preko 320 km/h) iza svakog automobila vuče se turbulencija kroz punih šest sekundi. To jednostavno znači da, ako je ispred vas Williams-Mercedes koji ne ide nešto kroz zavoje, ali je po ravnom vraški brz (u utrci je Bottas, bez ˝firunga˝ ispred sebe išao čak 357.6 km/h), prestići ga vrlo teško, čak i uz pomoć DRS-a.

Punih 10 krugova to Hamiltonu nije uspjelo – i kroz to vrijeme Rosberg je situaciju znalački iskoristio: neugrožen ni od koga nizao je serije najbržih krugova (najčešće bar sekundu brže od dva Ferrarija, i više u odnosu na Bottasa) i rezultat je bio poguban za aktualnog svjetskog prvaka. Kad su u 11. krugu Bottasove gume počele davati znakove istrošenosti, Hamilton je ostao dovoljno blizu Bottasu kroz Parabolicu i napokon ga uspio prestići prije prve šikane.

Bilo je to daleko prekasno. U tom trenutku Rosberg je imao prednost od 11.4 sekundi.

Zapravo, Hamilton čak i nije utrku izgubio samo tada. I nakon što je prešao Bottasa Englez je u idućih pet krugova nastavio gubiti između pola sekunde i sekundu u odnosu na Rosberga. Razlog je jednostavan: u tim je krugovima bio oko tri sekunde (i postepeno manje) iza trećeplasiranog Räikkonena, i potvrdio priču o čarobnih šest sekundi prljavog zraka.

Tek nakon što su oba Ferrarija ispred Hamiltona otišla promijeniti gume – u 16. i 17. krugu – uspio je Hamilton konsolidirati svoju brzinu, i voziti vremena jednaka Rosbergovim. Ali, trećina utrke je prošla i deficit je sada bio 14.9 sekundi. Šah mat.

Nije Englezu pomogla niti šeprtljava promjena guma na Rosbergovom Mercedesu u 25. krugu, punih 1.7 sekundi sporija od Hamiltonove promjene krug kasnije. Nakon tih promjena  guma (u srednje mekane za oba Mercedesa) Hamilton je pokušao pritisnuti Rosberga, ali najbolje što mu je uspjelo bilo je stanjiti razmak na malo ispod 10 sekundi. I onda, naravno, nije nimalo pomoglo niti kratko izlijetanje sa staze u 41. krugu i gubitak od sekunde i pol. Hamiltonu je, rekao je kasnije, bilo jasno da je izgubio ovu utrku još u prvom krugu, ali u 41. njegove su ambicije potpuno ugašene. Za vozača koji zna da je Monza jedna od ˝njegovih˝ staza, mjesto od presudne važnosti za osvojena prvenstva 2014. i 2015., krajnji epilog ove utrke mora doći kao brutalno otrežnjenje i signal da će protiv ovog i ovakvog Rosberga morati iz svojeg šešira izvući neke nove kuniće – ukoliko ih ima.

Ferrariji su, dakle, kroz trećinu ove utrke razdvojili dva Mercedesa, i to se u okolnostima ove 2016. mora smatrati uspjehom. Realnost je, međutim, da su Vettel i Räikkonen na super-mekanim gumama u početku utrke kasnili za Rosbergom (na mekanima) i po sekundu po krugu. Realnost je, naravno, i da su odabrali strategiju od dva zaustavljanja u boksovima. Uistinu, nisu imali nikakvog drugog izbora, osim da i oni pokušaju nešto sa srednje mekanim gumama – no znali su, jasno, da bi u tom slučaju bili još značajnije sporiji od srebrnih bolida, pa bi eventualna ušteda od jednog pit-stopa bila više nego rastopljena sporim vremenima na tim za njih sporim gumama.

Ovako, u Ferrariju su vjerojatno uistinu odabrali najbržu strategiju. Naime, najveći broj odvoženih krugova na super-mekanim gumama bio je 24, u slučaju Romaina Grosjeana – koji je startao na mekanim, a super-mekane je koristio prema kraju utrke, dakle s puno manje goriva i zato uz nježnije trošenje guma. Najveći broj krugova na mekanim gumama bio je 28, opet kod Grosjeana u prvom dijelu utrke. Zbroj je manji od broja krugova ove utrke (53), zato jer je pred kraj svojih stintova Francuz bio toliko spor (na previše istrošenim gumama) da je na kraju zaostao za puni krug, na 11. mjestu. Ferrari su krenuli u utrku na rabljenim super-mekanim gumama koje su završile svoj život prije 17.kruga. Dakle, u preostalih 36 krugova Vettel i Räikkonen (niti bilo tko drugi, osim Mercedesa, iz prve desetorice na gridu) jednostavno nisu nikako mogli provesti na jednom kompletu guma – osim na srednje mekanima, a za to bi bili daleko prespori.

I tu je kraj priče o nekakvoj krivoj strategiji Ferrarija. Mercedes, ionako radikalno brži od svih ostalih, još je k tome odabrao i dobitnu strategiju zaustavljanja u boksovima – ali to je lako s bolidom koji bi i na najtvrđim gumama Pirellija bio u Monzi brži od svih.

Red Bullovi vozači, u utrci za koju su unaprijed znali da je za njih najgora u sezoni, zapravo su odradili odličan posao. Također uz dvije promjene guma (ali drugačije komponirane od Ferrarija) i Ricciardo i Max Verstappen borili su se lavovski. Posao Nizozemca nije bio olakšan groznim startom koji ga je sa sedmog na gridu bacio na 11. mjesto u prvom krugu. U samom finišu utrke su ova dvojica, s bolidima među najsporijima u Monzi (ne gledajte službene podatke jer su te brzine postignute u ˝šlepanju˝ za drugim vozačima) uspjeli prestići dva vozača s Mercedesovim motorima za leđima. Prvo je Ricciardo majstorski kasnim kočenjem prije prve šikane prešao Bottasa za 5. mjesto u 47. krugu. Potom je Verstappen dva kruga kasnije napao prije druge šikane Sergija Pereza. Vozač Force Indije pritom je tako nespretno postavio svoj bolid da je, valjda poučen određenim iskustvima iz Belgije, radije izašao sa staze i prepustio svoje sedmo mjesto, nego pokušao otpor.

Za kraj još samo treba spomenuti McLarenovog smjeholjupca Fernanda Alonsa. Bila je to još jedna ne baš osobita utrka za društvo iz Wokinga, uz 12. (Jenson Button) i 14. mjesto (Alonso) na kraju. No, Alonso je, nakon živopisnih radio-poruka u njoj, nakon utrke bio zadovoljan. Prema njemu, sada dolazi dio sezone u kojem bi McLaren-Honde trebale konačno pokazati prave zube – i čak se upustiti u borbu s… Ferrarijima. Alonso se obično ne razbacuje neopreznim izjavama, pa će svakako biti zanimljivo pobliže popratiti nastavak sezone. I naravno, pred sam kraj utrke, na super-mekanim gumama, Španjolac je odvezao daleko najbrži krug u ovoj utrci. Posljednji put to mu je uspjelo u Abu Dabiju 2013., još za volanom Ferrarija…

Za dva tjedna dolazi Singapur, utrka za koju je lani Mercedes dobio specijalne, drvene gume. Toliko specijalne i toliko drvene da ih odjednom nije bilo nigdje. Hoće li tako biti i ove godine, nitko ne može znati. Hamilton, međutim, nema više što taktizirati: on jednostavno mora riješiti problem loših startova. I još pokoji drugi problem. Ova u Monzi bila je, nakon one u Azerbejdžanu, već druga utrka u kojoj je u fazama vikenda prije nedjelje pokazao gotovo nadnaravnu superiornost u odnosu na najljućeg rivala, ali u kojoj je Rosberg u nedjelju pobijedio smiješnom lakoćom. Umjesto 50 bodova, Hamilton ih je u te dvije utrke pokupio tek 28. Svjetska prvenstva lako se gube i uz razbacivanje bodova manje od ovog.