Prošlog tjedna na VN Italije u Monzi Red Bullov vozač Daniel Ricciardo postigao je 362.1 km/h (u zavjetrini), što je najveća brzina koju je jedan vozač postigao ove godine. Pri toj brzini kotač se okreće oko 2800 puta u minuti, odnosno nešto manje od 50 puta u sekundi. Tako velike brzine imaju velik utjecaj na gume. Pri punom gasu, kao što je to često slučaj u Monzi, guma na bolidu Formule 1 opterećena je pritiskom do 1000 kilograma. Drugi važan aspekt je da se pri takvim brzinama generira velika centrifugalna sila na samu gumu.
Zbog ovih opterećenja, površina gume koja je u kontaktu s podlogom se povećava te je podložna velikoj deformaciji, kao što je prikazano na prvoj ilustraciji ispod teksta. Struktura gume mora biti nevjerojatno jaka ali i elastična kako bi se nosila s ovakvim konstantnim savijanjem. U isto vrijeme, gornji dio gume (koji nije u kontaktu s podlogom), kao što je prikazano na drugoj ilustraciji, izložen je velikoj centrifugalnoj sili ali unatoč tome oblik gume ne mijenja se puno – rastegne se samo 1% zahvaljujući maloj masi i ekstremno visokoj krutosti materijala koje Pirelli razvija za Formulu 1.
Sve se to uzima u obzir prilikom dizajniranja pa su gume prilikom laboratorijskih testova izložene većim opterećenjima i silama nego što bi to inače bile na stazi te se ubrzavaju do 450 km/h. Osim toga, gume se ispaljuju u čvrste površine pri brzinama većim od 250 km/h kako bi se simulirali utjecaji rubnjaka po kojima je Monza također poznata.
Ilustracija 1:
Crveno: Iznad 350 km/h, dio gume u kontaktu s podlogom značajno se deformira.
Ilustracija 2:
Crveno: Iznad 350 km/h, najveći dio gume mijenja oblik samo za 1% unatoč ogromnoj centrifugalnoj sili.
Comments are closed.