Jackie Stewart bio je jedan od prvih vozača koji je otvorio pitanje sigurnosti u Formuli 1, pa se tako od ranih početaka svoje karijere zalagao za što bolje sigurnosne mjere. Jednom prilikom je opisao svoj strašni sudar u Belgiji 1966. te tadašnje “sigurnosne mjere”:
“Bio sam zarobljen u bolidu gotovo pola sata, a što je najgore, nisam se mogao pomaknuti. Iz bolida su me izvukli Graham Hill i Bob Bondurant, pomoću šipki koje su našli u publici. Tada nije bilo doktora pa me nisu imali gdje staviti kad su me izvukli iz bolida. Na kraju su me u vozilu hitne pomoći odvezli do centra za prvu pomoć kod kontrolnog tornja, a tamo su me ostavili na podu u prostoriji punoj pušača. Mislili su da imam teške ozlijede kralježnice, ali se na kraju ispostavilo da nije bilo ozbiljnih povreda. Tada sam shvatio da su velike promjene potrebne.”
Juan Manuel Fangio bio je vrlo uspješan i nakon svoje karijere u Formuli 1. Do 1974., kada je otišao u mirovinu, bio je predsjednik uprave Mercedes Benz Argentina. Međutim, tada je proglašen počasnim predsjednikom, pa je još nekoliko godina radio na promociji Mercedes Benza diljem svijeta. Cijelog je života bio autoritet kojeg se malo tko usudio propitivati, a o tome nam govori još jedna crtica iz njegova života. 1991. godine vlast provincije Buenos Airesa zatražila je od Fangia da vrati vozačku dozvolu, jer je navršio 80 godina. Takva mu je odluka bila smiješna, pa je javno izazvao bilo kojeg djelatnika nadležnog ureda na utrku od Buenos Airesa do Mar De Plate, udaljenje oko 400 km, tvrdeći da će tu udaljenost prijeći za manje od dva sata. Naravno, nitko nije prihvatio izazov, čime je Fangiova vozačka ostala netaknuta do njegove smrti, 1995. godine.
Niki Lauda se nekoliko puta vraćao na mjesto svoje stravične nesreće, a to, kao i mnoge ostale stvari, nije moglo proći bez šale na vlastiti račun. Kada su ga neki prolaznici pitali što radi na tom mjestu, on im je rekao: “Oh ništa, tražim svoje uho.” Prilikom tridesete godišnjice njegove nesreće, okupilo se mnogo ljudi iz Formule 1, kao i medija. Odjednom se Nikki sagnuo i iz trave izvadio svinjsko uho, koje je bilo pripremljeno za tu priliku, te je počeo vikati: “Evo ga, evo ga, napokon sam ga našao”, pričvršćujući uho na glavu, izazivajući pritom sveopći smijeh.
Comments are closed.