Čini se da Vettel više ne može ni biti ništa drugo osim pobjednika ― udarna vijest u Teksasu bit će ako završi drugoplasiran…
Eventualno smo se mogli nadati da bi rezultat subotnjih kvalifikacija mogao nešto zakuhati za nedjelju ― i to se ostvarilo utoliko što je Australac pod otkaznim rokom ščepao Pole position, s malo preko desetinke prednosti ispred svojeg momčadskog kolege, četverostrukog svjetskog prvaka. Ali i ta se sitna nada izjalovila kad je Vettel ― po svojem običaju ― šmugnuo naprijed na startnoj ravnini, a Webber ― po jednako svojem običaju ― imao prilično slab start.
Ostatak, kao što svi znamo, je bio klasičan nedjeljni: Vettel koji nestane u prašini i nagrabi toliku prednost da je do uključenja DRS-a izvan njegove zone, a uskoro već ima dovoljnu prednost da si može priuštiti odlazak u boks kad god poželi, bez da kompromitira vodeće mjesto. Nijemac radi izvrstan posao, i to toliko konzistentno da konkurenti nemaju mnogo toga osim se nadati drugom mjestu ― i to je doseg koji treba priznati (osobito s ovakvim konkurentima), sviđao se on nama ili ne. Međutim, već smo se odavno pozdravili s konceptom ikakve izravne borbe za vodstvo u utrci. Nema nikakve sumnje da će prva polovica ove dekade biti upamćena po gotovo nedodirljivoj dominaciji jednog Nijemca, baš kao što je to bila i prošla.
No pored još jednog izvrsnog dana na poslu za Red Bull (štoviše, s duplom pobjedom), ostatak je mogao biti nijansu bolji. Svaka čast arhitekturi hotela i promjenjivoj boji njegove iluminacije i padanju sumraka i ostalim čudima koja su smislili za Yas Marinu, ali meni se osobno (i čini mi se da nisam jedini) ova staza ne uspijeva previše uvući pod kožu. Nema to veze s njenom relativnom “novošću” ― primjerice, staza u Istanbulu je u upola kraće vrijeme bila daleko popularnija. (Nedostaje li i vama monstruozni zavoj osam?) Tu je, jasno, i pitanje tržišta: važno je imati snažnu utrku u toj regiji, koja je pak vezana s naftnom industrijom, itd itd. Ali da joj je sam raspored mogao biti bolji, očito jest.
Dokle njihove bilance bodova obično budu slične na utrkama, ovaj put je Mercedes ipak napravio osjetno bolji posao od Ferrarija i odmaknuo se Talijanima na jedanaest bodova prednosti. Naravno, glavni dio zasluge za to ima Rosberg svojim trećim mjestom (ili, ako dozvolite malo crnog humora, prvim mjestom među onima koje je bilo moguće osvojiti), premda nije ni Hamiltonovo sedmo mjesto ovdje nevažno, koliko god bilo pedesetak sekundi iza Rosberga. Ferrari nam je u subotu priuštio iznenađenje s Alonsovim jedanaestim mjestom, da bi se u nedjelju to nadoknadilo: peto mjesto za njega i osmo za Massu u odlasku.
Alonsov trenutak utrke je bilo ono nevjerojatno pretjecanje Vergnea preko rubnika. Iako su mu suci priznali da nije imao izbora nego se maknuti sa staze što ga je poštedilo kazne, nije ga poštedilo dobrog razdrmavanja ― tek se kasnije pokazalo da je na trenutak pretrpio oko 28 G pri udarcu. Kasnije se žalio na bol u leđima i druge probleme zbog kojih treba na dodatne preglede, ali u ovoj fazi sezone ― i s obzirom na njegov misteriozan odnos s poslodavcem ― treba paziti pri ocjeni što i u kolikoj mjeri ima PR težinu i namjeru.
Ako pak po nečemu dobrom može pamtiti Yas Marinu, to je njegovo prilično izvjesno betoniranje titule viceprvaka, treće u četiri sezone. S 34 boda prednosti pred Räikkönenom sad bi samo nešto nevjerojatno moglo poremetiti taj raspored (osobito s Red Bullovima koji će zgrabiti najveće bodove).
Kad smo kod Räikkönena, tu više ni nema neke sumnje da još samo “odrađuje” nastupe za Lotus, koji je pak utopljen u financijskim nevoljama. Niti jednog vozača ne veseli, naravno, odustati na startu kao što je to ovaj put Finac bio prisiljen napraviti, ali vjerojatno se ne sekira previše zbog potencijalno izgubljenih konstruktorskih bodova. Grosjean se pobrinuo za svojih dvanaest bodova još jednom izvrsnom vožnjom ― koje sad već ozbiljno niže: 57 bodova u četiri utrke. Da mu to predstavlja prosjek sezone, imao bi sada 242 boda i bio praktički zagarantiran viceprvak. (A sjetimo se koliko se kritike sipalo na njega svojevremeno, kad je bio Alonsov kolega u Renaultu, nakon što je Piquet katapultiran.)
Događa li se Force Indiji tračak povratka forme? Ovo je druga utrka u nizu u kojoj su oba vozača u bodovima ― sveukupno njih devet, s time da se od toga di Resta pobrinuo za osam. Podsjetimo, to je u prvom dijelu sezone bila redovita pojava, ali od sredine je rjeđe viđano. Iako iz ekipe dolaze komentari kako je spremna nadoknaditi osamnaest bodova razlike iza McLarena i osvojiti peto mjesto među konstruktorima, s dvije utrke do kraja, to traži malo više od samo dobre forme ― vjerojatno i nešto sreće.
Williams, nažalost, uobičajeno slab. Toro Rosso je ovaj put također bio prilično otraga, kao i Sauber. Kako više nema naročite opasnosti od promjene redoslijeda konstruktora među njima, jedini fokus tamo je na što bolji početak 2014.
No još nam ostaju dvije utrke ― Austin i završnica u Brazilu. Teksaška se staza pokazala zanimljivom, čak potencijalnom “klasičnom” utrkom. Tamo su 2012. na postolju bila tri svjetska prvaka: Hamilton, Vettel i Alonso. Jedan od njih ima ogromne šanse za to i ove godine, a za preostalu dvojicu ćemo vidjeti u letu…
Oton Ribić
Heroj utrke: Sebastian Vettel. Realno, bilo tko tko pobjeđuje s pola minute prednosti, ispred kolege u istom bolidu, drži konce utrke u rukama, sviđalo se to njegovim navijačima ili bilo dosadno onima koji ga ne vole previše. U svakom slučaju, još jedna “serijska” pobjeda za njega.
Potez utrke: Suci. Konačno, napokon! Pozovite limenu glazbu, jer smo doživjeli da se neki manevar u utrci ne kažnjava, što zbog showa, što zbog realnosti. Alonso nije dobio kaznu za svoje pretjecanje (ako ne računamo ovu medicinsku), kao što nije ni Vettel za svoje spaljivanje guma.
Razočaranje utrke: Kimi Räikkönen. Kakav horor-vikend za Finca: kvalificiranje na peto mjesto je još bilo pozitivno, da bi onda suci diskvalificirali bolid i tresnuli ga na dno grida, i još u nedjelju Finac jedva odvozio nekoliko stotina metara. Sad mu je eventualna šansa za titulu viceprvaka iskliznula još dalje…
Comments are closed.