Možda manje kontroverzna utrka od prethodne, ali zato ni po čemu manje uzbudljiva. Doduše, nije baš sve bilo pozitivno.

I u tom kontekstu, ne možemo ne početi nesrećom Paula Allena, nesretnog kamermana kojeg je pogodio Webberov odbjegli kotač pri izlasku iz boksa. Formula 1 je napravila velike korake naprijed u sigurnosti vozača posljednjih godina, ali ovakvi događaji još uvijek pokazuju da treba raditi na sigurnosti, u ovom slučaju personala uz stazu.

Istina, ovo je bio nevjerojatan splet pogrešnih okolnosti: da se kotač nije htio uhvatiti, da je Red Bullov boks svejedno pustio Webbera, da je kotač otpao upravo tada, i da je upravo postojala jedna osoba koja ga nije vidjela i nije mogla izbjeći. Ali, nesreće se rijetko kad danas događaju “izravno”; uvijek je tu nekoliko faktora koji se poklope, a kojih se do tada nitko nije sjetio. Srećom, zadnje vijesti govore da će se s kamermanom Allenom sve biti u redu, ali ovo je bio jedan važan podsjetnik da još uvijek postoje rizici na kojima treba raditi.

Prije više godina naglašavana je opasnost kotača koji lete okolo u slučaju nesreća, i tu se doskočilo problemu njihovim dodatnim učvršćavanjem za šasiju. Ovo je drugi tip problema, ali nekako se tehnički (ili organizacijski?) mora moći riješiti i to.

Onaj drugi rizik, Marussia koja se otkotrljala unatrag po stazi i izazvala izlazak sigurnosnog automobila, još je jedan primjer, iako su suci prije kritične ravnine dobro reagirali i duplirali žute zastave za oznaku posebnog opreza, a i preglednost je bila dobra, tako da rizik nije bio toliko visok koliko je to kotač koji leti kroz boksove. Uostalom, to je situacija koja se često događa na startovima pa i utrkama kad se netko izvrti, i vozači su na to podsvjesno spremni.

No prebacimo se na utrku. Manje upitnika oko guma, i Vettel je ščepao još jednu pobjedu, ovaj put prvu u karijeri u srpnju, kao i prvu na domaćem terenu. Ali čak ni najvatreniji njegovi lokalni navijači ne bi mogli osporiti da se ne radi o pobjedi “a la 2011”, u kojoj je nakon starta odmagljivao u prašinu i potom samo kontrolirao razmak do (deprimiranog) drugoplasiranog. Da je Nürburgring potrajao još par desetaka kilometara, bilo bi zanimljivo vidjeti ne bi li Lotusi Nijemca stavili na nišan.

Doduše, nije da će se itko od njih ovako previše žaliti: Vettel je opet renovirao prednost pred Alonsom koju je bio izgubio u Silverstoneu, a Lotusi su kući donijeli 33 dragocjena konstruktorska boda, više nego bilo koja druga ekipa. Oba su vozača napravila dobar posao ― i Räikkönen koji je već praktički postao tradicionalan osvajač bodova, a i manje predvidljivi (ali na mahove opako brz) Grosjean.

Kad smo već kod konstruktorskih bodova, čak i peto i deveto osvojeno mjesto, dakle debelo ispod onog čemu se ekipa nadala i u sjeni Rosbergovog razočaranja na kvalifikacijama, Mercedes drži na drugom mjestu među konstruktorima, ispred Ferrarija. No situacija u kojoj Mercedes (barem jedan u ovom slučaju) bude najbolji u subotu a potom problematičan dan kasnije, se polako vraća. Tek treba vidjeti daljnji razvoj trenda u nadolazećim utrkama, ali zasad ovo ne djeluje po planu iz Brackleya.

Što se Ferrarija tiče, uobičajena Alonsova predstava: slabije kvalifikacije pretočene maestralnom vožnjom u solidan četvrti plasman, i korištenje baš svake prilike za osvajanje mjesta. Kakva suprotnost Massi koji je, čak i prema vlastitom priznanju, vozačkom pogreškom izletio iz zavoja i završio svoj nastup na GP Njemačke. Sad se već (opet, kao i 2012.) zacijelo nad njegovom karijerom u Maranellu pojavljuju još neki upitnici, osobito otkad je umjerenim nakašljavanjem Hülkenberg dao do znanja da je zbog Sauberovih financijskih spreman gledati dalje. Što je samo po sebi šteta: iako možda još nema povijest kao McLaren ili Ferrari, Sauber ima određen renome u paddocku i bilo bi šteta vidjeti ga da tone niže ili još gore, odustaje od Formule 1. Naravno, ima još bezbroj kandidata, valjda nema vozača koji nije u jednom trenu bio povezan s opcijom za Ferrari.

Nije nedostajalo ni pravog trkačkog showa: onaj dvoboj Alonso-Hamilton bio je jedan od najboljih u posljednje vrijeme. Dva majstora su se dosta efikasno nadmudrivala, i na kraju posve nevažno što je Alonso završio ispred Hamiltona, jer je sama borba bila ono spektakularno. Nije tu bilo ni pretjeranog DRS-a ni KERS-a već čisto napadanje kroz zavoje i promjene trkaćih linija. Poslastica!

Neloš dan, uostalom, i za McLaren. Još uvijek je gorak okus navijačima ove ekipe da kombinacija šestog i osmog mjesta predstavlja napredak i najbolji ukupni bodovni utržak u 2013., ali barem se otišlo nijansu dalje ― premda tek vrijeme treba pokazati koliko je to trajna promjena, a koliko splet okolnosti. Bit će mnogo toga za pratiti na Hungaroringu…

Mark Webber našao se još jednom u situaciji u kojoj grabi pozicije sa začelja, i to mu uglavnom ide dobro: došao je pristojno u bodove, i njegova posljednja sezona će svakako biti zapamćena po nekim izvrsnim trenucima.

Razočaravajuće su bile Force Indije, ovaj put skroz izvan bodova, kao i Toro Rosso koji ovaj put ipak nije smislio neko čudo iz rukava. No tamo je i dalje najvažnije pitanje tko će se kvalificirati (ako hoće) za sjedalo u “velikom” Red Bullu.

A za Williams je već teško više govoriti da je ostanak bez bodova razočaranje, već normalni tijek događaja. Osim ako se dogodi neka krajnje neočekivana eksplozija forme u drugoj polovici sezone, 2013. djeluje kao daleko najgora sezona za Grove otkad je prisutan u Formuli 1. S Torom Rossom koji povremeno ima bljeskove skupljanja bodova, čak i oni sad djeluju kao teško dostižni konkurenti.

Uglavnom, na redu je Hungaroring, staza koja je nekad bila proglašavana službenom stanicom za spavanje u F1, ali posljednjih je godina ipak bila nešto zanimljivija. I dalje je vrlo teško išta predviđati u ešalonu Red Bull-Lotus-Ferrari-Mercedes.

Heroj utrke: Mark Webber. Australac bi valjda i da ode usred utrke na kavicu nekako sa začelja znao stići do bodova. Nimalo ne gubi motivaciju unatoč završnoj F1 sezoni.

Potez utrke: Fernando Alonso i Lewis Hamilton. Njihov dvoboj bio je nevjerojatna demonstracija vještine ove dvojice ― uvijek na rubu, ali nikad pretjerano, niti s bilo kakvim očito nepromišljenim potezom bilo koga.

Razočaranje utrke: Felipe Massa. Nakon dvije utrke u bodovima, mnogi su se nadali da će ovo biti polagani uspon Masse u staru formu. Međutim, još jedna greška i odustajanje ― koliko još ima “lufta” kod šefova Ferrarija?

Nagrada za krstarenje stazom: Marussia. Tko je govorio da su ručne kočnice pretjerivanje u Formuli 1, sad se može svima smijati. Onaj bolid spokojno se preparkirao na drugu stranu ceste.

Oton Ribić

Comments are closed.