Retrovizor: Ljetna Hamiltonijada

Čast odnijeti prve dvije pobjede za ekipu ove godine ipak je imao Rosberg, no Hamiltonova prva pobjeda za Mercedes bila je spektakularna.

Kad Hamilton početkom sezone, nakon što je poslodavca promijenio iz Wokinga u Brackley, nije odmah počeo u prvim utrkama razbacivati Rosberga kako mu se prohtije, neki su ubrzano zaključili da je Britanac opet u nekakvoj “teškoj sezoni”, apatiji, i štošta drugo. Trebalo mu je nešto vremena, koje je Rosberg iskoristio ščepati svoje pobjede, ali čim je bolid bio konkurentan po brzini i nije bilo nekih ludorija sa sigurnosnim automobilom ili nekim drugim drastičnim vanjskim faktorom, evo Britanca opet na vrhu pobjedničkog postolja.

Očito da ne samo što nije zaboravio biti brz, nego nije zaboravio niti odrađivati brutalan posao napadanja, obrane, taktiziranja brzim krugovima oko konkurentskih ulaska u boksove, itd. Ovo nije za njega bila utrka u superiornom bolidu u kojem bi možda odlepršao ispred drugoplasiranog sa sekundom prednosti po krugu, već krvavo zarađena pobjeda u kojoj je bilo i rizika i potrebe probijati se, i to ne ispred vozača zaobiđenih za puni krug.

S današnjeg gledišta se pokazalo izvrsnim potezom (iako tada očito rizičnim) prijeći iz McLarena u Mercedes točno u ovom prelasku sezona 2012-2013. Iako možda ne najbrži generalno, Mercedes očito može biti materijal za pobjeđivanje, dok McLaren trpi jednu od svojih zapanjujuće apatičnih i neuspješnih sezona. Nema neke sumnje da bi Hamilton, da je ostao tamo, danas vjerojatno bio najfrustriranija persona na gridu.

Frapantan kontrast u Mađarskoj između njega i Rosberga koji niti je imao posebno dobar početak utrke, niti ju je u konačnici uspio završiti, što je ipak ona crna strana u inače dobrom vikendu za Mercedes. Britanac je u ovoj utrci sad zauzeo ozbiljno unutarmomčadsko vodstvo pred starim prijateljem.

A Räikkönen, po staroj recepturi, pokazuje svoju fantastično konzistentnu brzinu. Do sad je u većini utrka netko ipak bio brži od njega (osim one pobjede na početku sezone), ali Finac nakuplja masu drugih mjesta; u njih pola bio je drugoplasiran. Nedovoljno za voditi prvenstvo što je ipak Vettelova zanimacija, ali dovoljno za preuzeti drugo mjesto među vozačima od Alonsa.

Alonsa, koji i dalje vozi svaku utrku kao da mu je posljednja, ali crni konjić na žutoj pozadini sve više se iz trkaćeg konja pretvara u solidnog konja za razonodu vikendom. Španjolac je barem inače kako-tako znao kompenzirati anemične kvalifikacije u utrci i pentrati se na postolje, ali ovaj put izgledao je kao da mu je cilj uopće držati tempo s konkurentima iz gornjeg ešalona, što mu je koliko-toliko i uspjelo petim mjestom. Ali ovo suptilno klizanje forme Ferrarija sve ga više udaljuje od titule. Još ima dosta utrka pred nama, ali sad mu već malo zvoni alarm, osobito kad je pao na treće mjesto među vozačima.

I onda, kao rum za kolače na jučerašnji burek, stižu “taktičke” vijesti kako Red Bull razmišlja o njemu kao kandidatu za svoje redove. Ha! Pisci znanstvene fantastike rekli bi da je ovo dovoljno ludo da bi zapravo moglo biti istinito, iako tu i dalje nema baš objašnjenja kamo će Vettel, tko će u Ferrari, i tko bi sve kršio čiji ugovor. Dakle, prema starom pravilu da nevjerojatne teorije trebaju i nevjerojatne dokaze, dokle se ne pojave neke konkretne indicije ovo ćemo smatrati malim poslovnim menadžerskim spinom. (Iako, uopće nema sumnje da bi grozomoran udio publike htio vidjeti Vettela u Ferrariju, baš kao što bi jednako velik dočekao s veseljem Alonsa u Red Bullu. Ili, i jednog i drugog u istoj ekipi, što je sad doista znanstvena fantastika…)

Kad smo kod Red Bulla, možda nije bio u potpunom fokusu na Hungaroringu, ali ne treba odbaciti to treće i četvrto mjesto. I dalje to predstavlja 27 konstruktorskih bodova (opet više od Mercedesa), te Vettel zadržava pristojan razmak ispred svojih konkurenata.

Prvi među gubitnicima bio je Grosjean, i to opet iz “umjetnog” razloga sudačke kazne. Da, istina je da pravila moraju postojati, i jednako tako da se trebaju poštivati, i da naposljetku trebaju postojati i sankcije ukoliko se ne poštuju, ali kod ovakvih rubnih slučajeva uvijek postoji onaj neugodni osjećaj da se direktno diralo u mogući ishod utrke, jer nije nezamislivo da je Grosjean možda mogao ostati pri vrhu, malo zapapriti situaciju Hamiltonu…? Francuz doduše nije toliko magnetičan za sudare kao prošle godine, ali sa situacijom u Lotusu, ne želi baš niti previše odbacivati šanse za zadržavanje kokpita u 2014.

Kad smo kod zadržavanja kokpita, Massa je ovaj put bio u bodovima, ali na kraju 25 sekundi iza momčadskog kolege. Čak ni sam Brazilac više ne govori presamouvjereno o ostanku u Scuderiji. Naravno, s obzirom da je Ferrari posrijedi, i dalje će valjda pola grida biti medijski kandidati za njegovu zamjenu. Od indisponiranih, ovaj put je i Force India bila zapanjujuće slaba. Splet okolnosti?

Svoju nevjerojatno crnu seriju je, doduše na kraju zahvaljujući crnoj sreći Rosbergovog kvara na motoru, završio Williams osvojenim prvim bodom ove sezone, iako s debelo preko jednog kruga zaostatka. No i to je bolje nego nula koju je držao devet utrka. Ima nešto gorko u tome da jedan bod Williamsa danas smatramo uspjehom, te da s aktualnom situacijom Sauber izgleda teško, teško dostižnim. Dolazak Pata Symondsa bi mogao označiti put prema gore, ali treba vremena dokle se takvi efekti počnu vidjeti (baš kao što će to biti i s dolaskom Jamesa Allisona u Ferrari ― neka Tifosi ne očekuju pobjedu s trideset sekundi prednosti već na sljedećoj utrci!).

A ta sljedeća utrka je jedna od “onih” ― naravno, Spa-Francorchamps. Tamo je gotovo nemoguće zamisliti lošu utrku. I još s meteorologijom koja se nećka kao tinejdžerica u parfumeriji, stvar može biti samo zanimljivija. Naravno, neće škoditi malo pratiti i relativne pomake u formama ekipa.

No, prije toga, ljetna pauza, tradicionalno omiljeno vrijeme za tabloidne teorije tko bi gdje mogao voziti sljedeće sezone. Kao zamjenu za Webbera ili Massu sugerirat će se svi, od Hülkenberga preko Danice Patrick do Alaina Prosta. Kako god bilo, uživajte u odmoru!

Oton Ribić