Nakon više od godine dana čekanja Mercedes je opet došao do pobjede, a za dlaku je izmaklo drugo mjesto. Kad ga nisu mučile gume, bolid iz Brackleya bio je superioran, praktički nedodirljiv u utrci!
Magija Kneževine nikad nije bila upitna, bez obzira što je staza najnepovoljnija za pretjecanje od svih na kalendaru. Ovaj put je čak i bilo čisto dovoljno akcije na asfaltu, iako naravno teško usporedivo s drugim Grand Prixovima. Bez obzira na tu akciju i raznorazne preokrete koji su se odvijali uvijek nekoliko mjesta iza njega, Nico Rosberg ovaj je vikend odradio gotovo rutinskom dominacijom i lakoćom ― s Pole positiona, i potom niti jedan trenutak ugroženog vodstva u utrci. Naravno, svi znamo da je Monte Carlo suludo specifična staza na kojoj ne važi gotovo ništa standardno, pa ni standardna abrazivnost asfalta, koja je ovdje išla na ruku inače po tom pitanju problematičnom Mercedesu.
Prema tome, nije još vrijeme za neviđeno slavlje i veselje u upravi diva iz Stuttgarta, ali barem se pokazalo da ― kad samo zanemarimo utjecaj trošenja guma ― Mercedes itekako ima svoju ulogu među favoritima za pobjeđivanje. Naravno, ovo je ogroman “samo” u ovoj sezoni u kojoj su gume napravljene od recikliranih tipki ZX Spectruma, ali pokazuje i da stvari definitivno napreduju u odnosu na vremena otprije nekih dvije godine, kad su se na zidu boksova uglavnom vidjela zabrinuta lica. Sve te brigade tehničkih direktora počinju funkcionirati…
Zanimljivo, i dalje je Rosberg taj koji se spominje u kontekstu Mercedesovog uspjeha. Daleko do toga da je Hamilton spor ― uostalom, ne dolazi se sporošću u prvi red kvalifikacija niti se završava četvrti u utrci ― ali Englez očito još prolazi kroz proces “uštimavanja” u ovaj bolid. Prerano je tvrditi kako će ovo biti jedna od slabijih Hamiltonovih sezona.
Za Red Bull se u međuvremenu može reći nešto kao “uvjerljivo drugi”. Nikad u situaciji direktno napasti Rosberga, morali su se zadovoljiti taktičkom igrom prema Hamiltonu koja im se isplatila i obojici im zaradila po jedno mjesto. Za njih izostanak pobjede, naravno, ne predstavlja baš nikakvu nevolju: još su malo dalje pobjegli Ferrariju među konstruktorima, kao što je i Vettel povećao svoju prednost pred Räikkönenom i Alonsom. (Svaka čast Rosbergu na pobjedi, ali teško da ga Vettel momentalno drži glavnim konkurentom koji će ga stavljati na nevolje do kraja sezone.) Austroenglezima je pomoglo (uostalom, pomoglo je i ostalima) što se potkraj utrke pojavio sigurnosni automobil i priuštio im promjenu guma, ali teško je sad špekulirati što bi bilo kad bi bilo, i je li ih netko mogao prestići.
Taman iza Red Bullova i Mercedesa ― nitko drugi nego Adrian Sutil, povratnik u F1 cirkus koji je, nakon četiri utrke pune nevolja, pokazao što zna. Ima još dvanaest bodova do di Reste, ali teško da Škot može biti baš ležeran. Uglavnom, najbolji scenario za Force Indiju, koja je još malo rastegnula svoju konstruktorsku prednost pred McLarenom.
Naravno, McLarenovi navijači će reći da je za dlaku sve moglo biti drukčije, ali ― eto, nije bilo. Brutalno agresivan Pérez bio je više nego često u centru pažnje. Oportunist, ali na kraju u onom sudaru s Räikkönenom nijansu preagresivan, iako bi se moglo reći da je samo ponavljao recepturu koja mu je ranije uspjevala. Unatoč njegovom ispadanju na kraju i Buttonovoj konzistenciji u skupljanju bodova, ipak će Meksikanac biti taj po kojem će se pamtiti Monako 2013.
A dobrim bi se dijelom trebao i po Räikkönenu, kojega čak ni sudar s Meksikancem, prisiljeni neplanirani odlazak u boksove i pad na dno nije spriječio da u nekoliko zadnjih krugova odradi nekoliko spektakularnih napada i do pada kockaste zastavice bude još jednom u bodovima. Slaba utjeha za ekipu koja je time konstruktorski sačuvala samo još minimalnu prednost pred zahuktalim Mercedesom. Bit će vrlo zanimljivo pratiti daljnji razvoj događaja na ovom području.
Iako je zapravo osvojio više bodova od Lotusa, Ferrari je također imao bljedunjav vikend, s Alonsom koji je atipično gubio pozicije, i to od svih staza upravo na onoj na kojoj je pretjecanje najteže, proglašen krivim u obračunu s Pérezom, te Massom koji je nakon prisiljenog odustajanja u kvalifikacijama tehničkim kvarom završio u ogradi. (Srećom, unatoč svim pregledima i zaštitnom ovratniku, brzo je potvrđeno da će s Brazilcem biti sve u redu.) Nije još ni izdaleka vrijeme reći da je nastupila nekakva kriza u Maranellu s obzirom da se radi o posebnoj stazi, ali ako je ekipi do naslova, već od Kanade nadalje treba ciljati na postolja i pobjede. Vettelu i Räikkönenu se neće moći konkurirati ničim manjim.
Treba još spomenuti i Vergnea, koji je osmim mjestom malo izravnao stvari u Toro Rossu. Za Sauber ovo je bila treća utrka za redom bez bodova, iako nije mnogo nedostajalo da Hülkenberg završi utrku kao deseti, da nije došao pod vatru napadajućeg Räikkönena potkraj utrke.
Dakle, ne baš najsretnija vremena za Hinwil, ali teško da mogu biti gora od onih u Groveu, s obzirom da je Williams ponovo ostao bez bodova. Nakon onog teškog Maldonadovog udarca u ogradu koji je prekinuo utrku, najvažnije je naravno da je vozač iz Venezuele ostao u jednom komadu i nema ozbiljnih posljedica, ali u široj slici, užasna sezona za Williams se nastavlja. Kao što vjerojatno već strepe navijači ekipe, najgore je od svega što ćemo ovakve utrke već polako prestati zvati “razočaranjima”, već će postati donekle normalno da Williams bude izvan bodova. Zasad nema magične prašine koja bi, poput GP Španjolske prošle sezone, iznenada donijela pobjedu i makar izazvala Sauber za osmo mjesto među konstruktorima… možda trebaju dogovoriti tajni test guma s Pirellijem?
Sljedeća nam je na kalendaru Kanada, kojoj u pravilu pođe za rukom ponuditi totalni spektakl ― teško se uopće sjetiti doista dosadne utrke koja je tamo održana. Ni ona, sa svojim ravninama i oštrim zavojima posebno zahtjevnima za kočnice, nije posve tipična, ali daleko bliža prosjeku nego Monte Carlo. I, baš kao i u Monte Carlu, u Montrealu nije rijetkost da posla ima i Bernd Mayländer.
Heroj utrke: Nico Rosberg. Dominantan ne samo u nedjelju nego kroz kompletan vikend, teško mu je ne odati priznanje kako je to sve naoko komforno odradio jednom kad su ga gume slušale. A kod kuće je još duplo slađe…
Potez utrke: Sergio Pérez. I to ne jedan potez, već više njih ― Meksikanac je iskorištavao prilike gdje su se ukazale, a gdje ih nije bilo, nastojao ih je stvoriti, čak i po cijenu trkaćeg incidenta s Räikkönenom koji ga je na kraju koštao utrke. Ali nastavi li ovako, ne mora se previše bojati za svoju ulogu u Wokingu (ako završi utrke). Dodatno treba spomenuti Hamiltonov iznenađujući napad na Webbera u Rascasseu, koji iako nije uspio na kraju, je bio demonstracija kako sitne komadiće prilike Englez zna prepoznati.
Razočaranje utrke: Ferrari. Mnogi su ih gurali među favorite u Monte Carlu, ili barem vrlo visoko uz Mercedes. Naprotiv, Massa ni po čemu lijepom neće pamtiti posjetu Kneževini ove godine, a niti Alonso neće biti posebno fasciniran svojim sedmim mjestom, jedno niže nego s kojeg je krenuo na gridu.
Nagrada za upornost: Kimi Räikkönen. Iako se radi o najtežoj stazi na kalendaru za pretjecanje, i vrlo sitnim bodovima koje je mogao dobiti zauzvrat za mnogo rizika, Finac se maestralno domogao desetog mjesta na kraju utrke.
Oton Ribić
Comments are closed.