Retrovizor: Domaća zvijezda i Ferrari na tronu

Nakon nespretnog nastupa u Bahreinu, ovaj put je Scuderia odradila sve kako treba. A ni Räikkönen nema razloga biti nezadovoljan, koliko god bio uvijek “razočaran” ako nije prvi.

Interesantna karakteristika Alonsovih pobjeda zadnjih sezona, pa uključivo i ove na domaćem mu terenu u Barceloni, je da u nekoj fazi utrke, obično kad dođe na čelo, odmagli u prašinu s vremenima po krugu koja djeluju potpuno nestvarno u odnosu na sve ostale na stazi, a ostatak vremena uglavnom kontrolira razmak s očitim komforom, ne ostavljajući nikome priliku ugroziti ga. Ovaj put ključni moment dogodio se već na početku, kad je Španjolac ostavio iza sebe Räikkönena i Hamiltona, i već prvu trećinu iskoristio za postavljanje vremena koja će se kasnije pokazati ključnima za zadržavanje vodstva pred ostatkom skupine.

Dakle, uz već tradicionalno konzistentan Alonsov nastup, ovaj put je funkcionirala i Ferrarijeva strategija te mehanika. To se lijepo vidjelo i po inspiriranoj Massinoj vožnji. Prošle sezone u ovo doba, deveto startno mjesto na gridu impliciralo bi pitanje hoće li Brazilac uopće doseći bodove. Ovaj put, uspon do postolja čini ga daleko manjim kandidatom za zamjenu 2014. nego što je to bio prije dvanaest mjeseci. I, to nije bio uspon zahvaljujući odustajanjima drugih, već vožnja u kojoj je bilo dosta akcije na asfaltu. Ako se ovakva forma može zadržati, a tu je pitanje guma zasad važnije i nepredvidljivije od svih drugih, Ferrariju neće biti nevjerojatno razmišljati o konstruktorskom prvenstvu ― Red Bull vodi četrnaest bodova.

Stari lisac koji se smjestio između dvojice Ferrarista, Kimi Räikkönen je, naravno u skladu sa svojim običajem, rekao da je donekle razočaran. Ali dokle je u prilici konzistentno završavati kao drugoplasirani (barem), neće biti naročito razočaran svojim plasmanom na kraju sezone. Naravno, stvar ne ovisi samo o njemu nego i o tehničkom razvoju i financijama Lotusa, ali dokle stvari teku ovako kako su to u Barceloni, Finac je tu, u samom vrhu.

Što se konstruktorskih bodova tiče, Red Bull je u kasu ipak spremio malo više kombiniranim četvrtim i petim mjestom nego Räikkönen solo, ali ovo je svejedno bila malo apatična utrka za Austroengleze. Niti su zauzeli prvi red u kvalifikacijama kao što im je posljednjih sezona čest običaj, niti im je utrka bila posebno bombastična. Faktor moraju biti gume (tj. njihovo trošenje) barem djelomično, jer bi inače bilo teško objasniti toliko iznenadno završavanje utrke gotovo četrdeset sekundi za pobjednikom. Uostalom, i komunikacija boksova s Vettelom o sugestiji za čuvanje guma dovoljno govori. Što se Webbera tiče, on je prošao kroz svoju uobičajenu sekvencu katastrofalnog starta, nakon kojeg se postepeno kroz utrku probija naprijed ― ovaj put do momčadskog kolege.

Sličnu priču imao je Jenson Button, koji je uspio ovaj, sad je već potpuno jasno ― debelo problematičan McLarenov bolid ― dovući do osmog mjesta, dok je Pérez ostao deveti otkud je i krenuo u utrku. Nažalost za navijače ekipe, treba reći da je ovo prilično blisko prosjeku ekipinog osvajanja bodova do sad u 2013., i Barcelona nije bila toliki korak naprijed koliko su novi dijelovi to mogli dati nade. Bit će da u Wokingu već odavno crveno blinkaju svi alarmi… pitanje je u kojem trenu će se suočiti s izborom, nastaviti razvijati ovaj nesretni bolid, ili baciti cijelu 2013. u vjetar kao beznadnu i usmjeriti svu energiju na razvoj za 2014. Di Resta je dotle šestim mjestom zadržao mali konstruktorski razmak Force Indije ispred McLarena. Osim u Maleziji, Škot je u svim utrkama do sad donosio bodove, dok je to Sutilu pošlo za rukom samo u Australiji (iako, fer je reći, ne uvijek njegovom greškom).

Sve je ovo, međutim, još manje ili više uspješno u odnosu na nedjeljne traume kroz koje je Mercedes morao prolaziti. Nakon lude euforije dan ranije kad je hladnokrvno zauzeo prvi red na gridu, Mercedesov put kroz utrku išao je strmo prema dolje. Šesto mjesto Rosberga čak bi se još moglo shvatiti uvjetnim uspjehom prije dvije-tri godine kad se ekipa još konsolidirala, ali pasti na njega s Pole positiona, s preko minute zaostatka za Alonsom na cilju, deprimiralo bi i najveće optimiste. Baš kao i Hamiltonovo potonuće s drugog do dvanaestog mjesta, bez bodova, zaobiđen za puni krug. Ovo je vjerojatno bio specifičan splet okolnosti jer Mercedes, unatoč povremenim varijacijama forme, nikad nije bio ovako dramatično loš u uvjetima utrke, ali je dovoljan da u Brackleyu malo zapapri situaciju. Nije, doduše, kompromitirano konstruktorsko prvenstvo jer je Lotus i dalje daleko ispred a Force India daleko otraga.

Druga ekipa koja doduše nije potonula s kvalifikacija, nego joj je cijeli vikend bio debelo ispod površine, je Williams. Ekipa koju je Lewis Hamilton brutalno javno ismijao požalivši se boksovima da ga “čak i Williams prolazi!”. Ispadanje oba vozača u Q1 kvalifikacija i potom anemična utrka do četrnaestog i šesnaestog mjesta, duboko zaobiđeni za puni krug, već je izjednačilo onu nesretnu 2011. kad ekipa prvih pet utrka nije osvojila bodove, a sezonu je završila u donjoj trećini konstruktora. Nakon vidljivog uspona 2012., u kojoj je Maldonado pobijedio upravo u Barceloni, ovo će možda opet biti sezona u kojoj je primarni cilj doseći Suber odnosno Toro Rosso. Još imamo puno utrka pred sobom, i ima vremena da se stvari okrenu, ali vrijeme leti.

Osim forme pojedinih ekipa, i općenito utrkivanje ima vrlo varirajuću recepturu. Nekad su četiri odlaska u boks značila da je netko imao nekakav problem (ili više njih) koje je trebalo naglo ispraviti u utrci; ovaj put je i pobjednik i dobar dio grida išao ciljano na tu strategiju, s gumama koje se troše kao da su od šećerne vune. Pirelli je već najavio da planira opet malo podešavati smjese kako bi izbjegao ovoliko ekscesnu aktivnost u boksovima, ali sama ta njihova izjava potvrđuje da sami nisu sigurni što zapravo žele postići, ili barem kako ono što žele postići pretvoriti u kemijski sastav gume. Ovo je sve, ne bez razloga, sinkronizirano s nekim ekipama koje se vatreno žale na gume, i drugima koji tvrde da su baš u redu. (Što bismo, uostalom, drugo i očekivali?) Ali malo već prečesto slušamo upute iz boksova vozačima da moraju misliti na gume i ignorirati ostatak akcije.

Slijedi uobičajena dvotjedna pauza, pa cirkus dolazi u Monte Carlo. Legendarna staza u pravilu favorizira prvi red na gridu (iako, to načelno favorizira i Barcelona pa to ovaj put nije bio slučaj), tako da se već govori kako bi Mercedes, očito snažan u uvjetima kvalifikacija, morao igrati daleko veću ulogu u Kneževini. Ali tu su i dalje Lotus, koji ima tendenciju dobro čuvati gume i štedjeti na ulascima u boksove, pa i Ferrari i Red Bull, koji su jednostavno brzi.

Oton Ribić