Tko je što stigao testirati, testirao je ― već prvo sljedeće paljenje F1 motora bit će u Albert Parku, kad počinje cirkus.
U praksi već dobro znamo staro pravilo o međusezonskim testiranjima ― ono da na temelju njih nikad ne treba brzati sa zaključcima o nadolazećoj realnoj formi ekipa. Već smo se nagledali onih koje su na testiranjima djelovale kao izgledan nadolazeći konstruktorski prvak, da bi na prvoj utrci sve to bilo bačeno u vjetar, i isto društvo jedva držalo priključak za srednjim redom. A bilo je i onih koji su na testiranjima bili po dvije-tri sekunde iza vodećih i konferencije zasipali kukanjem o katastrofalnim izgledima, da bi krenuli u sezonu nešto bolje, a doskora ščepali formu za pobjeđivanje.
A tu je, naravno, i faktor taktiziranja: malo će koja ekipa izravno demonstrirati snagu na testiranjima punim brzinama krugova, i radije će koristiti svoje “virtualne” startove i ciljeve nego pustiti da se progres vidi kroz službena vremena. A tu ostaju i pitanja količine goriva, podešavanja, guranja nijansu nerealnih rezultata jer se upravo finaliziraju ugovori s novim sponzorima, i slično.
Naravno, teško je zamisliti da će netko baš strahovito okrenuti stvari naopako, i iznenada iz gornjeg reda pasti na začelje, ili obrnuto (što je još manje vjerojatno). Pa i prema nekim opreznim tumačenjima testiranja, društvo koje je vladalo postoljima u 2012. bi se mahom na njima trebalo pojavljivati i nadolazeće sezone, s možda većom ulogom Mercedesa. Ne treba sumnjati čak ni u McLaren, iako ekipa zasad tvrdi kako se radi o ćudljivom bolidu s kojim je teško nizati dobra vremena. Nije prvi put da McLaren bude deprimiran na testiranjima ― a ne bi bilo ni prvi put da potom u sezoni rapidno skupi formu i bude kandidat za pobjede.
No, nema sumnje kako će 2013. biti po pitanju rezultata dosta delikatna sezona za dobar dio paddocka. Naravno, Formula 1 je izuzetno kompetitivno okruženje u kojem je pritisak rezultata maksimalan, ali ipak postoje finese i razlike.
Red Bull, s tolikim pobjedama i titulama u džepu iz proteklih sezona, se vjerojatno ne bi raspao od užasa da 2013. ne bude toliko trijumfalna (makar, kolika je vjerojatnost za to?). Gazdi Dietrichu ne bi se svidjelo više ne biti u fokusu, ali Red Bull će svakako biti dovoljno konkurentan da mu marketinški dio operacije ― koji mu je tu i glavna vrijednost ― nastavi biti uspješan. Uostalom, 2014. će biti prijelomna godina za konstruktore, a on već sad ima pravi tim biti u prvom redu kad do nje dođe.
Ferrarijeva situacija je nešto osjetljivija. Istina je da Scuderia drži jaku poziciju već godinama, uvijek je negdje pri vrhu i češće ili rjeđe pobjeđuje, i na svoje vojske Tifosija uvijek može računati. Međutim, titula se tamo već neko vrijeme spominje samo u perfektu. Nije mnogo nedostajalo da se osvoji 2010. i 2012., ali se na kraju nije. Neki od glavnih uvjeta postoje: na brodu je jedan od najboljih, ako ne i najbolji vozač, budžet je masivan, Pat Fry zna kako napraviti dobar bolid. Pritisak rezultata je svakako prisutan.
Međutim, ne možda tolik kao u Mercedesu. Ekipa koja je zaposlila legiju tehničkih direktora i raznoraznog renomiranog tehničkog personala, otvorila kese s novcem, i dovukla Lewisa Hamiltona, više nema prostor za velike promašaje. Možda to ne mora instantno značiti dvostruku titulu, ali s ovakvim preduvjetima, gazde iz Mercedesove uprave žele vidjeti barem više od one jedne Rosbergove pobjede iz 2012., i definitivno viši konstruktorski plasman. Prema nekim indikacijama s testiranja (oh ne, trebamo se oduprijeti tome!), djeluje kao da Mercedes ima potencijal napraviti taj korak naprijed.
McLarenova situacija je nešto drukčija: s Hamiltonom a potom i Loweom na putu za Mercedes, novim vozačem koji je još uvijek donekle nepoznanica i bolidom koji je dijelom konstruiran s pretpostavkom da će u jednom od njih sjediti svjetski prvak iz 2008., tamo je neizbježna određena količina “preslagivanja redova”, rijetko kad pozitivnog efekta za rezultate. Ali, unatoč tome, nije McLaren uzalud toliko godina u nizu tako općenito uspješna ekipa: oporavljala se ona i od većih tektonskih promjena. Uostalom, ne treba podcijeniti Buttona, i faktor koji njegov stil vožnje može značiti u sezoni u kojoj će nam glavna tema opet biti gume.
Lotus i Sauber izgledaju dobro, i s obzirom da im je već 2012. bila uspješna, ne djeluje nemoguće da se trend nastavi. Za Lotus bi to značilo konkuriranje za više od one jedne Räikkönenove pobjede prošle godine, a za Sauber, možda malo češće dohvaćanje postolja. Treba tek vidjeti kako će se u ekipi snaći Hülkenberg i Gutiérrez, osobito će interesantno biti pratiti Meksikanca, koji dolazi sa snažnim rezultatima iza sebe. (A i sponzorima.)
Upitnik je i Williams, i donekle Force India. Williamsova forma je kroz sezone često bila različita u testiranjima i utrkama, pa se ne treba zalijetati previše ni ovaj put, ali Williams svakako neće biti zadovoljan situacijom u kojoj spada u “duboki” srednji red. Ova je ekipa još uvijek puna memorija o pobjedama. Što se Force Indije tiče, sama činjenica da je ekipa čekala do “pet do dvanaest” kako bi donijela odluku o susjedu za Di Restu, gdje je odluka pala na povratnika Sutila, pokazuje da tamo pod površinom ima dosta uzburkavanja. To ne mora značiti loše rezultate, dapače, sjećamo se da je Sutil imao neke izvrsne utrke u svojem prvom stintu u F1, ali može implicirati neke druge probleme s kkontinuiranom financiranjem razvoja, itd. Vidjet ćemo.
Iza njih, trojac koji ostaje su Toro Rosso, Caterham i Marussia. Toro Rosso se drži sličnih postavki kao u 2012., i kao sekundarna ekipa Red Bulla ispunjava mu svoju svrhu i ulogu, na iglama barem onoliko koliko je gazda raspoložen financirati B-program.
Ekipu Caterhama već polako prati imidž da prije svake sezone najavljuje kako će se priključiti srednjem redu, ali se to ne dogodi. Ovaj put te najave nisu toliko glasne, ali ekipa je zacijelo “nategnuta” to realizirati. I postava će biti relativno nova: Charles Pic koji stiže nakon jedne godine u Marussiji, i van der Garde.
Najnategnutija je situacija u Marussiji. Prvo, lansiranje Glocka jer u njegovom slučaju novac teče u krivom smjeru, potom je na red za izlaz došao i Razia zbog nepodmirenih obaveza sponzora (i zamijenjen je Bianchijem), što sugerira da je tamo glavna utrka ― ona za budžetom. Nije baš veliko obećanje za dobre rezultate, iako se možda spremaju neka iznenađenja. Ali, u ovoj postavi, teško je imati viziju koju bi to ekipu Marussia mogla nadjačati u 2012., osim možda Caterham ako će njima ići posebno loše.
Kad sve skupa zbrojimo, pomnožimo, podijelimo, scena za 2013. je postavljena vrlo interesantno. Hoće li se u to miješanje karata još opet uplesti kaotičnost guma, tek treba vidjeti u praksi. No, još je ostalo samo vrlo malo za čekati…
Oton Ribić
Comments are closed.