„Just leave me alone, I know what I’m doing“, pa koji trenutak kasnije – „Yes, yes, yes, yes, I’m doing all the tyres. You don’t have to remind every second” – bile su to dvije rečenice koje su ga zauvijek „zakucale“ u naša srca. Formula 1 je, u svojoj ljepoti, izrazito navijački orijentirani sport. Zahvaljujući fantastičnoj medijskoj ekspanziji krajem osamdesetih, milijuni fanova širom svijeta dijelili su se na Prostove i Sennine navijače, pa na obožavatelje i mrzitelje Michaela Schumachera, a danas je osnovna podjela na tabore Vettela, Alonsa i Hamiltona. Fanovi usput navijaju i za pokojeg autsajdera poput Kobayashija ili Maldonada, simpatičnog iz njima bitnih razloga, te poštuju vozače koji su dugo u Formuli i koji su ostvarili velike rezultate, poput Buttona, Barrichella ili Webbera, ali nisu u prvom krugu eksponiranih i, vrlo uvjetno rečeno, „zanimljivih“. Podjele i navijački obračuni nerijetko dostižu, srećom samo na verbalnoj razini, snagu obračuna nogometnih navijača. Međutim, za razliku od nogometa u kojem ne postoje nedodirljivi, Formula 1 iznjedrila je lik o kojem i oni koji ga baš i ne vole, govore s uvažavanjem i dozom simpatije.
Kimi Mathias Raikkonen
navršio je 33. godine. U Formuli 1 odrađuje svoju 11-tu sezonu. Počeo je u Sauberu, 2001. godine, a superlicencu za Formulu dobio je na riječ – Peter Sauber jamčio je za klinca koji je do tada odvozio samio 23 utrke u nižim klasama. Priče o njegovim čudima u kartingu, poput mahanja slomljenim upravljačem na ciljnoj ravnini Monte Carla, već su tada skrenule pozornost na osebujnog mladića iz Espaa. Sezona u Sauberu bila je dovoljna da Ron Dennis zamijeni odlazećeg Finca, dvostrukog svjetskog prvaka, Miku Hakkinena, novim letećim Fincem u McLarenu. Prva godina bila je solidna, završio je šesti u poretku, odmah iza momčadskog kolege Davida Coultharda, da bi već 2003., zamalo pobijedio na otvaranju u Australiji. Što nije napravio u prvoj, ostvario je u drugoj utrci sezone, VN Malezije. Fernando Alonso i Jarno Trulli zaključali su prvi red za Renaulte, Kimi je bio sedmi na startu. Sudar Schumachera i Trullija, te odustajanje Coultharda otvorilo je Kimiju prostor za napad – skinuo je Barrichella i Heidfelda, a kasnije, fantastičnim krugovima nakon bokseva i Alonsa. Pokazao je brzinu i preciznost poput metronoma – prva pobjeda bila je u džepu. Iako te sezone više nije pobjeđivao, završio je na drugom mjestu ukupno, samo dva boda iza svjetskog prvaka – Michaela Schumachera. Nakon prvih sedam utrka 2004. situacija na ljestvici bila je: Schumacher 60 – Raikkonen 1 bod.
Bolid se kvario, Kimi je prosipao bodove. Međutim, u Belgiji je izveo jednu od svojih predstava za pamćenje. Mark Webber u Jaguaru izazvao je krš na startu i malo pomogao Kimiju da s 10. mjesta stigne do druge pobjede – jedine za McLaren cijele te sezone. 2005. u Monte Carlu vodio je od početka do kraja utrke i to je bila i ostala jedina njegova pobjeda u kneževini. Slijedile su Kanada, Mađarska, Turska i Belgija, ali Suzuka te godine ide u red onih posebnih, najvećih utrka u karijeri. Kiša i problemi s motorom u subotu, bacili su Finca na 17-to mjesto na gridu. Nije bio u lošem društvu, bili su tu i Alonso i Montoya, ali ispred njih stajali su likovi poput Doornbosa , Albersa ili Pizzonie, a daleko naprijed – Ralf Schumacher i Jenson Button. Bez obzira na sudar Barrichella i Takuma Sata i izlijetanje Montoye, Kimi i Alonso letjeli su stazom. Kimi i previše – izletio je i opet pao na začelje poretka. Malo je pomogao safety car, pa je Finac ulovio priključak i ponovo prešao sve. Stigao je vodećeg Fisichellu i u posljednjem krugu izveo manevar za pamćenje – prošao je Talijana i stigao do svoje devete pobjede, posljednje koju je ostvario vozeći za McLaren.
Od 2007. vozi za Ferrari i postaje prvi nakon Nigela Mansella koji je za momčad iz Maranella pobijedio u prvom nastupu, u Australiji. Do Kine te sezone, imao je četiri pobjede, a trijumf u Shanghaiju vratio ga je u troboj za naslov sa Hamiltonom i Alonsom. Nakon 1986., prvi su puta tri vozača ušla u posljednju utrku sezone, VN Brazila, s izgledima za titulu. Kimi je startao treći i u utrci punoj incidenata zadržao je hladnu glavu i pobijedio. Alonso je bio treći, Hamilton sedmi, a to je značilo da je Finska dobila novog svjetskog prvaka. Za samo jedan bod, Kimi je nadmašio Španjolca i Engleza. Za Ferrari je ostvario još tri pobjede u dvije sezone. Oproštajna je bila na Spa Francorchampsu 2009. Startao je šesti, a četvrtom pobjedom u pet godina na belgijskoj stazi zaradio je titulu – kralja Spa Francorchampsa. Sve te godine, vozeći za dvije najveće momčadi, ali i momčadi koje svojim vozačima nameću posebna pravila korporativnog ponašanja, Finac je zadržao osobnost i distancu prema tom, usiljenom i kontroliranom dijelu svijeta Formule 1. On će se pojaviti na press konferenciji na koju mora doći, ali hoće li izgovoriti više od jednosložnih odgovora, to nitko ne može znati.
Kada mu je, nakon 3 godine s Ferrarijem, svega bilo dosta, otišao je voziti rally. Vozio je i utrke sanjki pod pseudonimom James Hunt, utrke super glisera odjeven u kostim gorile, okušao se u utrkama kamiona, u motocrossu i, na kraju, u NASCAR-u. Dok ga nije bilo, Vettel je ipak lakše stigao do prvog naslova, a nama je cijelo vrijeme nekako nedostajao. Rečenice s početka ove priče, izgovorene lani u Abu Dhabiju, kada je dovezao Lotus do pobjede ušle su u legendu, a odgovor reporteru na pitanje kako se osjeća nakon pobjede – kratko i jasno: „Good“ – uz slijeganje ramenima, vratile su nam najsimpatičniji lik Formule 1 u njegovu punom sjaju. Trijumf prije tjedan dana u Australiji, bio je dvadeseti u njegovoj karijeri, a, vjerujem da dijelim želje mnogih, samo prvi u nizu ove sezone.
Comments are closed.