Potkraj dana u subotu djelovalo je kao da je sreća promijenila stranu, da bi nedjelja (opet) pokazala da se i to može kompenzirati izvrsnim nastupom
Arapski sumrak, koji je 2010. vjerojatno ostao u najgorem mogućem sjećanju za Fernanda Alonsa, ovaj je put za njega ipak bio nešto bolji. Doduše, ne zbog nekih nevjerojatnih pojačanja za F2012 (koja bi mu sigurno bila draža), nego zbog sad već dobro poznatog kiksa glavnog mu rivala za titulu, odnosno njegove ekipe. Da se to dogodilo upravo onome koji vodi u prvenstvu, je “čista” Formula 1. Katkad predvidljiva koliko i lutrija.
Najlakše je sad reći da je Vettel došao do postolja samo zato što su mu na ruku išli faktori u utrci ― strategija i, osobito, vrijeme izlaska sigurnosnog automobila. Istina je da su mu pomogli, ali ipak je i Nijemac napravio grozomoran posao, a i oni koji su mu zamjerali da je loš u pretjecanju i zna pobjeđivati ili se visoko plasirati samo u utrkama na kojima se visoko kvalificira, sad više nemaju jake argumente. Petnaest bodova je nešto što bi svatko u Red Bullu odmah potpisao da mu je to ponuđeno u subotu navečer.
Tih petnaest bodova znači da Fernando Alonso nikako, ni u njemu idealnom scenariju pobjede utrke, nije mogao u Emiratima vratiti svoje vodstvo u poretku vozača. Neće ni on biti posebno nezadovoljan s time što je barem nadoknadio jedan dio razlike (točnije, tri boda), ali to je još uvijek preslab tempo da bi stigao prestići Vettela do kraja sezone. Treba mu ili instantno snažan bolid s kojim može konkurirati za pobjede i nadonkaditi razliku čistim plasmanom ispred njemačkog rivala, ili nada da će se Vettelu zalomiti neka posebno loša utrka u preostale dvije, a on sam nastavi konzistentne nastupe, vjerojatno s postoljima. Jedina garancija titule momentalno mu mogu biti pobjeda i u Texasu i u Brazilu ― u tom slučaju Vettelu neće dostajati niti biti drugoplasiran oba puta. Ali, koliko je Ferrari kadar to postići u ovo doba, i s ovakvim Red Bullom kao protivnikom? Alonsu očito ne nedostaje energije za borbu, to sasvim dovoljno dokazuje drugo mjesto koje je sada osvojio, nakon kvalifikacija tek u treći red (kad mu je oprošteno jedno mjesto zbog Vettelove diskvalifikacije).
Rivali su, dakle, još na određenoj udaljenosti ali je, eto, splet okolnosti išao najviše na ruku pobjedniku. I tako je, nakon podužeg izbivanja u reli-vodama i jedne respektabilno uspješne dosadašnje sezone u Lotusu ex-Renaultu, Kimi Räikkönen opet dohvatio najvišu stepenicu postolja (na kojem je, inače, već ove godine bio šest puta). Jednom kad mu je vodstvo u utrci palo u ruke, što pak ne treba smatrati nešto posebno sretnim jer je ipak on bio visok drugoplasirani do tad, što mu nije palo s neba, držao je čvrsto vodstvo u utrci i nije bilo nikakvih nagovještaja da bi ga mogao izgubiti. Baš u stilu njegovih pobjeda koje pamtimo iz prvog stinta u Formuli 1, a prema njegovoj komunikaciji s boksovima i izjavama nakon utrke, vidimo da mu se ni ostatak karaktera nije promijenio.
Uglavnom, Finac je ovime još malo pojačao svoju poziciju na trećem mjestu prvenstva. Iako više ne može doseći titulu, mogao bi igrati velik faktor 2013. ako Lotus nastavi s razvojem bolida u jednako dobrom stilu kao što je to slučaj ove godine. Njemu, čini se, pauza izvan F1 krugova nije previše smetala.
Ali, veliko je pitanje bi li on mogao uopće razmišljati o pobjedi da Lewis Hamilton nije imao onu nesretnu epizodu s bolidom, u trenutku kad je uvjerljivo držao prvo mjesto, i Räikkönen nije držao tempo za njim. Ova količina odustajanja u sezoni je za jednu ekipu ovakvog kalibra već pomalo začuđujuća: koincidencije i nesretni, nepredvidljivi kvarovi događaju se svakome, ali ne devet puta u osamnaest utrka. Njemu je sad ovo tranzicijska frustracija, s obzirom da su mu misli već zacijelo više posvećene one što se sprema u Brackleyu nego Wokingu, ali i ujedno je dobro što i dalje “grize” za pobjede, iako odrađuje svoju posljednju kilometražu za McLaren. Barem u svojem prvom stintu tamo.
Button nije djelovao kao da se može mjeriti s Hamiltonom, u ono doba koje su obojica proveli na asfaltu. Općenito, ovo je bila utrka na kojoj “drugi vozači” tri vodeće ekipe nisu slijedili uspjeh svojih kolega. Webber je završio u razlomljenom bolidu, Massa nije držao tempo koji je ispred njega postavio Alonso, a Grosjean je opet bio upleten u sudar, iako ovaj put ne svojim djelom.
Mercedesu je išlo još lošije i sad je nanizao četvrtu utrku bez bodova, pa više ne bi trebalo biti nezamislivo da ih Sauber, dogodi li se još koji nastavak ovog trenda, prestigne pred kraj prvenstva. To bi bilo impozantno postignuće za ekipu koja ima višestruko slabiji budžet, kadar, resurse i ostalo! Doduše, ovaj put dosenguto je samo jedno šesto mjesto, ali već smo vidjeli da Sauber zna imati “lude” utrke kad ozbiljno izaziva gornji ešalon.
Jedan dobar dan za Williams, s petim i osmim osvojenim mjestima (prvi put još od Kine da oba vozača donose bodove na istoj utrci!), ali s prosječnom bilancom hvatanja bodova, dostizanje Force Indije bit će pothvat i pol, iako ne nemoguć.
Caterhamu je nedostajalo jedno mjesto plasmana (osvojili su trinaesto) da ponovo preuzmu desetu poziciju u prvenstvu konstruktora. Podsjetimo, oni još uvijek stoje kao jedanaesti nakon što je Glock u Singapuru dosegao dvanaesto mjesto, najbolje od bilo koje nove tri ekipe otkad su došle u Formulu 1, i koje ih je plasiralo ispred.
Na dobar dio svih ovih pitanja prvi dio odgovora dobit ćemo u nadolazećem GP SAD-a u Austinu, naravno na njenom debiju gdje će biti jednaka nepoznanica za sve ekipe (i samim time još jedan faktor nepredvidljivosti, mada ne treba očekivati da će se raspored baš nešto drastično mijenjati). Najviše pogleda bit će, jasno, usmjereno na Alonso-Vettel duel, u kojemu Španjolcu sad više ne preostaje mnogo nego ići “do kraja”, ako mu sreća ne izađe u susret i na neki način Vettel ne bude pobjednik ili barem na postoljima. Imamo mnogo se čemu veseliti i iščekivati u Teksasu!
Heroj utrke: Sebastian Vettel. Dobro, treba li pojašnjavati, čak i u onakvom Red Bullu i uz pomoć sigurnosnog automobila, krenuti iz boksova i doći do postolja nešto je što se rijetko viđa. S druge strane, ovo je tek bila nadoknada štete, jer je zapravo “anti-heroj” onaj koji je u Red Bullu zaslužan što uzorak goriva nije bio dovoljan za inspekciju…
Potez utrke: Fernando Alonso. Cijelih njegovih prvih nekoliko kilometara nakon starta bili su demonstracija kako se napada i osvaja pozicije čak i s bolidom koji bi po performansama mogao biti i bolji.
Razočaranje utrke: Mercedes. Opet bez bodova, doduše Rosberg nije bio očito svojom krivnjom (vjerojatno mu je za početak draže da je prošao bez nevolja kad je bio uzletio!), ali to ne negira činjenicu da Mercedesu ne ide i ne ide. Gotovo se takmiče za titulu razočaranja treće trećine sezone?
Izjava utrke: Kimi Räikkönen. Kako je nervozno “otpilio” svojeg inženjera koji ga je susretljivo podsjetio o grijanju guma, samo je jedna od nerijetko svojevrsno duhovite ćudi Finca. On radi show čak i kad se ne trudi raditi show.
Peh utrke: Lewis Hamilton. Ovo nije “razočaranje” u klasičnom smislu, jer nije sam skrivio umiranje svoje pumpe za gorivo, ali vjerojatno nema njegovog navijača koji je ostao mirnih živaca gledajući ga kako se parkira na stranu. Nije prvi put da McLaren ove godine bude mehanički ćudljiv, a kako je krenulo, stigne ove sezone biti toga još.
Oton Ribić
Comments are closed.