Retrovizor: Noćni bis McLarenovog peha

Jednu utrku Button, drugu Hamilton: ako McLarenu zamalo izmakne konstruktorska titula na kraju sezone, neće imati što drugo optužiti osim nepouzdanosti. No na ovoj stazi teškoj kako vozačima tako i bolidima, ozloglašeni Red Bullov odnosno Renaultov alternator odradio je posao kako treba

Od 2008. kad je vožen prvi put ― upravo kad se zakuhala cijela ona priča koja je rezultirala lansiranjem dvojca Briatore-Symonds iz Formule 1 ― GP Singapura je dobro zadržao imidž super-spektakla, koji neki stavljaju čak ispred Monte Carla. Iako možda ne uvijek festival pretjecanja, izbor strategija i očito neizbježni Safety Car odradili su svoj dio zasluga za nepredvidljivost, ipak nešto veću nego u Kneževini.

Najmarkantniji događaj utrke bez sumnje je bio odlazak Hamiltonovog mjenjača u povijest, a time i ikakve šanse da Britanac, do tada u uskoj grupi glavnih kandidata baciti rukavicu prema Alonsu, osvoji bodove. Iako se stvari još itekako stignu okrenuti naopako (ipak je još dobrih šest utrka do kraja sezone), ostati bez bodova u utrci kojom je do tada uvjerljivo dominirao već od Pole Positiona, osvojenog dan ranije s vremenom u kvalifikacijama kojemu se jedva itko uspio približiti na manje od pola sekunde, mora biti ultra-frustrirajuće. Slično kao što su to već ove godine iskusili i Vettel i Button, a Hamilton sad ima i najkontrastniji mogući ishod proteklih pet utrka: dvije pobjede i tri odustajanja.

Ukoliko može sačuvati “hladnu glavu”, ovaj vikend koji se za njega iz idealnog iznenada pretvorio u katastrofalan ne bi trebao biti odlučujući faktor za njegov odlazak iz Wokinga u Brackley, o čemu se ovih dana piše na sve strane. Sporadičnih tehničkih problema uvijek je bilo i uvijek će biti, a ako mu je samo do pobjeđivanja kao što tvrdi, McLaren je očita opcija. Ovdje je, naravno, pitanje koliko će mu menadžer Simon Fuller sugerirati suprotno, pak iz svojih razloga kao što je sloboda izbora osobnih sponzora (o tome nećemo sad razglabati naširoko ― tko hoće, može naći tonu tekstova o tome).

U ovom malom cirkusu nepouzdanosti među vodećim ekipama, koji je već nekoliko puta znao drastično promijeniti ishode utrka ove sezone, čini se da je izuzetak ostao Alonsov Ferrari. Španjolac i sam priznaje da Ferrari više nije dovoljno brz u odnosu na konkurente koji su nanizali desetinku po desetinku kroz protekle utrke, i poziva na rapidan daljnji razvoj Ferrarija F2012. To mu, barem zasad, uspijeva kompenzirati bunkerski čvrstom konzistencijom mudro odvaganih utrka i završavanja u visokim bodovima, ali ako brzine nema dovoljno, pobjeda po pobjeda, i konkurenti će ga početi stizati. Je li šest utrka dovoljno za to, i kako će još relativne brzine ovih bolida kotirati do kraja utrke, ono je pravo uzbudljivo pitanje koje zasad stoji iza cijelog prvenstva. Uostalom, dovoljan je jedan nezgodni vikend u kojem bi Španjolac ostao bez bodova iz bilo kojeg razloga, da bude duboko unutar suparničkog dosega. Zastave nose Vettel i Hamilton, ali ima još dovoljno vremena i da se u priču još upletu Webber i Räikkönen (on naročito, ako Lotus napravi taj zadnji koračić i počne osvajati Grand Prixove; mnogi će se složiti, bilo bi lijepo vidjeti konačno i crno-zlatni kombinezon na vrhu postolja).

Vettel svojih 25 osvojenih bodova u Singapuru može zahvaliti dobrom startu, i držanju druge pozicije koje se pokazala ključnom u trenu kad mu je McLarenov mjenjač predao utrku ― trebalo je samo doći sigurno i hladnokrvno do cilja, za što već dobro znamo iz prethodnih sezona da Nijemac može. Button koji se držao iza njega u principu nije bio prevelika prijetnja niti u jednom momentu, iako on ni sam sigurno nije nezadovoljan s bilancom od osamnaest bodova, koliko god bio udaljen od borbe za titulu.

Neće ni Fernando Alonso previše protestirati s petnaest bodova u džepu, naročito nakon što se pokazalo da Ferrari nije bio posebno konkurentan u Singapuru, ali onaj koji je napravio možda najimpresivniji posao kroz vikend bio je čovjek iza njega ― Paul di Resta. Kvalificirao se na šesto mjesto i relativno ga “zadržao” u obliku četvrtog mjesta na kraju nakon ispada Maldonada i Hamiltona, ali je isto tako i odbio napade boljih bolida sebi iza leđa. Škot si stvara dobar renome zapeti za oko gazdama ekipa u gornjem ešalonu. Nisu ni Lotusi imali loš vikend, anuliravši šestim i sedmim mjestom pomalo anemične kvalifikacije. Massina četiri boda su mu četiri posto više šanse da će ostati u Maranellu i kroz 2013. No po ovom pitanju i dalje nema nikakvih službenih oglašavanja ― Ferrariju se ne žuri.

Nešto njegove borbene naravi smo vidjeli kad je napao sunarodnjaka Bruna Sennu, u manevru koji je očito slutio da će dijelovi ugljičnih vlakana letjeti po singapurskom asfaltu. No, bez obzira na uspješnost pretjecanja, barem je dobra vijest (ne samo za publiku nego i za utjecajno društvo na zidu Ferrarijevih boksova) vidjeti da je još ostalo nešto inicijative u njemu. I to na stazi koju pamti kao najgoru moguću iz 2008. kad je konkurirao za titulu prvaka i svaki mu je bod bio kritičan (sjećate se otkidanja cijevi za gorivo i trčanja po boksovima?).

Iako mu je to bila 49. utrka za redom bez bodova, Timo Glock je ipak napravio jedan svojoj ekipi nezanemariv korak naprijed. Osvojivši 12. mjesto, s Kobayashijem i Hülkenbergom iza sebe, osvojio je ne samo najbolji plasman svoje ekipe otkad postoji (uključivo i prethodnu inkarnaciju kao Virgin), nego i najbolji dosadašnji rezultat među sve tri ekipe (uključivo još Caterham i HRT) otkad su ušle u Formulu 1 pretprošle sezone. To je instantno gurnulo Marussiju na deseto konstruktorsko mjesto i, ako neka od spomenutih ekipa ne osvoji neko jedanaesto mjesto ili čak nevjerojatan bod, to za nju znači lijepo veći udio kolača u raspodjeli novca na kraju sezone. Ali nije više ostalo previše vremena za tako nešto. Malo revitalizacije i osobno za Glocka koji je 2010. i 2011. završio klasificiran kao posljednji od stalnih vozača.

A što se to tek dogodilo kad je Schumacher ravno, gotovo samouvjereno, zaplovio u Vergneov bolid? Prva reakcija sedmerostrukog svjetskog prvaka bila je da se radilo o tehničkom problemu zbog kojeg nije uspio zaustaviti svoj Mercedes na vrijeme, ali sudeći po kazni koju je dobio za sljedeću utrku zbog “izazivanja nesreće”, suci su na temelju snimke i telemetrije, čini se, imali drukčije viđenje stvari. S najvećih sedam odustajanja od svih vozača na gridu (nitko čak nema niti šest) u četrnaest utrka, ovo prijeti Schumiju biti jedna posebno trula godina. No, tko zna, možda još stigne izvesti neki iznenađujući pothvat kroz nadolazećih šest utrka…

Prva prilika na redu za to bit će mu Suzuka, opaka staza, pored koje je (barem meni) povremeno alternativno gostovanje na Fuji Speedwayu bilo gotovo bezokusno. Sa svojim kaskadama teških, brzih zavoja, tamo će se tražiti drukčija tehnička svojstva od bolida nego što smo vidjeli u Singapuru, pa se ne trebamo čuditi ako i rezultati budu jednako tako ispremiješani.

Heroj utrke: Timo Glock. Osvajanje bodova je još udaljeno, čini se, milje i milje. No dvanaesto mjesto u Singapuru znači uzlet na deseto konstruktorsko mjesto, i svojevrsna šaka u oko Caterhamu koji je prije sezone prijetio ući u srednji red. Sad stvari već drukčije izgledaju, barem ako ne bude kakvih jednako iznenađujućih jedanaestih ili čak viših mjesta. Svakako pohvalu zaslužuje i Paul di Resta, ali ‘ajmo biti pošteni, on će puno vjerojatnije još imati druge prilike u karijeri dobiti ovu titulu…

Potez utrke: Uprava GP Singapura. Malo nekonvencionalno, ali odlična vijest vikenda bila je potvrda gazdi da ćemo ovakav spektakl gledati još barem pet godina. Nije bilo neke sumnje u to, ali ipak… dobro je znati da u to nema nikakve sumnje. Formula 1 treba GP Singapura barem koliko i Singapur Formulu 1.

Razočaranje utrke: Sauber. U sezoni u kojoj je već znao dolaziti na postolje agresivnim ali uspješnim strategijama i dobro konkurirati vodećima, ovoliko loš Sauberov nastup u Singapuru je gotovo nevjerojatna suprotnost. Utrka po utrka, i nastavi li di Resta voziti kako je ovaj put, mogao bi se naći pod oštrim napadom Force Indije za završetak u gornjoj polovici konstruktorskog prvenstva.

Nagrada “Deseti put Bog pomaže”: Pastor Maldonado. Unatoč kvalifikacijama u prvi startni red, vozač iz Venezuele nastavio je svoj nesretni niz s devetom utrkom za redom bez bodova otkad je pobijedio u Španjolskoj (no ne svojom krivicom ovaj put). U nedostatku boljeg izraza, ovo je za njega jedna čudna sezona.

Nagrada “I za mene nešto”: Nico Hülkenberg. U utrci u kojoj ga je rezultatom momčadski kolega debelo zasjenio, ipak je i Hülkenberg imao svoj trenutak ― postavio je najbrži krug utrke.

Oton Ribić