Legendarna staza je i ovaj put donijela spektaktl: pretjecanja, taktiziranja, kalkuliranja, odustajanja i sto drugih čuda. Iako ne plasiran tamo gdje su ga lokalne legije Tifosija željele vidjeti na kraju utrke, Alonso ima razloge biti zadovoljan Monzom barem koliko i Hamilton.
Teško je zamisliti F1 stazu koja ima toliko bogatu povijest i atmosferu kao Autodromo Nazionale Monza. Imao sam sreću biti u tom oktanskom epicentru, i otada ga preporučujem svakome tko ima i najmanji afinitet prema automobilizmu. Strahovite brzine, nekoliko rapidnih kočenja i teških zavoja u pravilu su do sada donosili izvrsne utrke, čak i u ono “dosadno” doba dominacija i minimalnih pretjecanja, a ni ovogodišnje izdanje nije bilo izuzetak. Štoviše, uz akciju na asfaltu, ovaj put su mnogi događaji bili u zanimljivoj perspektivi prvenstva i vozačkih kadroviranja (naravno, neizbježnih za ovo doba godine).
Prije svega, utrka je potvrdila formu McLarena (koji je imao nešto teža vremena proteklih mjeseci), ali i samog Lewisa Hamiltona. Splet faktora koji je eliminirao Red Bull iz utrke išao mu je dobro na ruku za preuzimanje drugog mjesta u vozačkom prvenstvu, ali to ne negira njegov izvrsno obavljen posao kroz cijeli vikend: Pole position u subotu, a potom stručno kontrolirana utrka od semafora do kockaste zastave, u kojoj je znao precizno balansirati između čuvanja guma i tempa. Već je on u svojoj dosadašnjoj karijeri znao imati takve vikende u kojima je bilo kakvo pitanje oko pobjednika bilo uzaludno, ali mu se s vremena na vrijeme događaju i nezgodni vikendi u kojima pokupi samo pokoji bod ― Španjolska, Bahrein, Britanija… Upravo su te (za njegova mjerila) slabašne utrke razlog što mu Alonso, koji također ima tri pobjede u sezoni do sad, još nije na izravnom dometu u prvenstvu vozača.
I sve to dogodilo se u perspektivi priče kako karipski Britanac razmišlja o odlasku iz McLarena u Mercedes. Ova stvar nikako se ne stišava, i mnogi su komentari otišli toliko daleko da su analizirali pojedine detalje poput Hamiltonovog ponašanja na slavlju poslije utrke, nedolasku Rona Dennisa na fotografiranje, i slično. To sve zajedno može imati određenu težinu, ali isto tako, sjetimo se samo svojevremenih velikih priča o Hamiltonovoj svađi s ekipom kad je djelovao deprimirano nakon GP Južne Koreje 2011., što se ubrzo potom stišalo.
Za Mercedes nema mnogo sumnje da bi mogao dobro profitirati dolaskom Lewisa Hamiltona ― iako ni u snu ne bih nazvao Rosberga i Schumachera lošima, možda je upravo potreban netko poput Britanca da ovoj ekipi počne donositi pobjede, koje gazde u Njemačkoj itekako očekuju. Za samog Hamiltona to pak djeluje kao odvažan, riskantan potez: McLaren možda jest ekipa sa svojim komplikacijama, marketinškim limitima i zabranom zadržavanja pehara i sličnim stvarima, ali je kroz povijest uvijek bila negdje blizu vrha, i ne treba biti Nostradamus da bi se predvidjelo da bi tamo lako mogao i ostati ubuduće. U zadnjih trideset godina, McLaren nikad nije bio lošiji od petog mjesta u konstruktorima (ne računajući diskvalifikaciju 2007.), a i to samo dva puta, za razliku od sedam konstruktorskih titula u tom periodu.
Mercedes nije loš, ima impozantan budžet i Rossa Brawna, kupio je hrpe drugih eksperata, ove godine imao je i jednu pobjedu, ali u široj slici, još nema renome nekoga tko može izravno konkurirati za pobjede na svakoj utrci ili barem većini njih. Ako Hamilton vjeruje da može biti “poluga” da Mercedes to postane, odlično i za njega i za ekipu, ali tako nešto je vrlo teško procijeniti unaprijed. Ako mu je samo do pobjeda, kako i sam tvrdi, ipak je razboritije ostati u McLarenu.
Ono što je Wokingu pak pokvarilo potencijalan idealan vikend bio je, jasno, kvar na bolidu Jensona Buttona koji je ovog vozača sad već ozbiljno, i prema njegovom samom komentaru, eliminirao iz utrke za vozačku titulu, a McLarenu onemogućio da se među konstruktorima opasno približi Red Bullu. Ni 29 bodova kolika je sad razlika među njima nije nepremostiva u sljedećoj utrci, ali će ipak tražiti neki posebno indisponiran vikend za Red Bull.
Dok je Hamilton potvrdio da i dalje zna dominantno “sređivati” vikende, Pérez nas je u Monzi podsjetio koliko može biti konkurentan kad mu se okolnosti poklope. To nije često (do sad u Kanadi i Maleziji). Njegovo drugo mjesto ga je opet stavilo u vrtuljak budućih kandidata za Ferrari, osobito s obzirom da nije bilo poklonjeno već se Meksikanac morao hvatati u koštac s čuvanjem guma i pretjecati. Iako u Ferrariju govore da mu treba još nešto iskustva da bi ga dovukli u Maranello, to ne znači da ga ne bismo ― možda samo privremeno ― mogli vidjeti u nekom jačem kokpitu. Sad je praktički preuzeo svo svjetlo pozornice Kobayashiju koji je svojevremeno bio slično eksponiran.
Dotle, nekome se ozbiljno štuca u Renaultovom odjelu za razvoj F1 motora ― Vettel je kvarom na alternatoru izgubio drugo mjesto u vozačkom prvenstvu, Webberovo odustajanje je samo još pogoršalo situaciju, i Red Bull je izgubio dio sigurne udaljenosti od McLarena. Izgubi li netko od njih prvenstvo za razliku od samo nekoliko bodova, navijači Red Bulla će se kiselo sjetiti trenutka kad Red Bullov zid boksova širi ruke u nevjerici. S druge strane, ova ekipa je i dalje zastrašujuće konkurentna, tako da još nema ni govora o nekakvom gubitku priključka s prvenstvom.
Ako su Hamilton i Pérez bila dva očita pobjednika Monze, trećeplasirani Alonso je profitirao neizravno: okolnosti su mu se poklopile tako da je u Monzi povećao svoju prednost u prvenstvu na solidnih 37 bodova. Nakon što ga je mehanički problem u kvalifikacijama koštao plasmana, utrku je odradio tradicionalno bez greške. Čak i da nije bilo režiranog pretjecanja Masse, četvrto mjesto i prednost od 34 boda bili bi razlog za trljanje ruku u Ferrariju. A Massa je pak imao jedan neuobičajeno efikasan vikend: donio je kući dvanaest bodova, pristojno se kvalificirao, i asistirao ekipi gdje je trebalo. Da je cijelu godinu odrađivao ovakve utrke, o njegovom ostanku u Maranellu 2013. ne bi bilo prevelike sumnje. Ovako, njegova budućnost je i dalje nejasna.
U cijelom metežu ispadanja, pretjecanja i ostalih čuda, vozač koji je iskoristio situaciju i došuljao se do trećeg mjesta među vozačima je Kimi Räikkönen. To što je trećeplasiran u ovoliko izjednačenoj sezoni, a još nije pobijedio niti jednu utrku, sve govori o njegovom konzistentnom skupljanju bodova: šest postolja i samo jedna utrka bez bodova (GP Kine). Nema sumnje da se Finac vratio sa svojeg izbivanja iz F1 bez ikakve potrebe za aklimatizacijom. Nastavi li ovako, a Lotus zadrži formu, ta pobjeda će svakako doći prije ili kasnije. A možda i Grosjeanova, ako si ne isposluje nove suspenzije ubuduće. Unatoč hrabrim najavama njegovih navijača, d’Ambrosio nije okrenuo svijet naopako svojim gostujućim vikendom u Italiji.
Pristojan posao napravili su Mercedesi dovukavši ekipi četrnaest bodova, a ni di Resta se neće previše žaliti na ta četiri boda.
Sad je pred nama noćni glamur Singapura, koji će malo drukčije rasporediti relativne prednosti ekipa s obzirom da su mu zahtjevi drastično drukčiji nego u Monzi. Bez sumnje, svatko iz guste grupacije Hamilton-Räikkönen-Vettel-Webber će maksimalno “gristi” izdvojiti se i postaviti si uvjete napasti Alonsa u utrkama kasnije. Španjolac će pak radije, ako mu bolid ne bude konkurentan za pobjedu, u svojem strateškom stilu kalkulirati količinom bodova kojima može trgovati. Uglavnom, bilo bi čudno da Singapur bude dosadan.
Heroj utrke: Lewis Hamilton. Svaka čast Pérezovom probijanju kroz redove, ali ipak je Lewis Hamilton bio taj koji je dominirao vikendom, vozeći svoju utrku. Mnoge je to podsjetilo na neke Vettelove pobjede prošle godine.
Potez utrke: Sauber i Sergio Pérez. Izabrati hrabro drukčiju strategiju od glavnih konkurenata pokazalo se odličnom odlukom: ona je izvrsno funkcionirala i Meksikanac se dobro probijao kroz redove u utrci, čak ostavio i Ferrarije iza sebe, i zgrabio drugo mjesto i važnih osamnaest bodova.
Razočaranje utrke: Mehanika. Kod Buttona pumpa za gorivo, kod Vettela alternator koji već ima svoju povijest bolesti, bili su antiklimaks u svjetlu svih onih izravnih napada na stazi, bez obzira navijate li za ove vozače ili ne.
Nagrada “Prvi među drugovima”: Ma Qinghua. Monza je bio prvi vikend u F1 povijesti u kojem je službeno kao vozač sudjelovao jedan Kinez. Dvadesetčetverogodišnjak je u petak ujutro testirao Karthikeyanov HRT.
Nagrada za suptilnost: Rob Smedley. Za razliku od “Fernando is faster than you, did you understand the message?” koji je bio neupadljiv koliko i bijeli kit na crnoj pozadini, ovaj put ipak smo čuli malo ljepše upakiranu poruku Massi o tome da treba paziti na gume.
Oton Ribić
Comments are closed.