Nema McLaren bez razloga renome ekipe koja se zna izvući iz kojekakvih teških vremena i tehničkih nedostataka. Pobjeda na Hungaroringu ni teoretski se ne bi mogla nazvati pukom srećom…
Nakon što je proteklih utrka McLaren polako bio izgubio zamah početka sezone i ozbiljno mu je zaprijetio gubitak drugog mjesta među konstruktorima, ova pobjeda označila mu je vjerojatan povratak u formu. Bilo je to ekipi više nego potrebno, posebno Lewisu Hamiltonu koji nakon pobjede u Kanadi nije baš donosio vagone bodova (točnije, samo njih četiri).
Nije to bila nikakva koincidencija niti splet ludih okolnosti koji izvuče nekog neočekivanog pobjednika. Ova pobjeda bila je kontrolirana, nakon utrke povedene s uvjerljivo osvojenog Pole Positiona, dobre strategije i vožnje bez grešaka. McLarenova poboljšanja su očito imala efekt, iako opet više kod Hamiltona nego Buttona, koji premda u bodovima, ni ovaj put nije djelovao kao da bi mogao priprijetiti kolegi. Nema veze što je Räikkönen pod kraj početo napadati: pobjednik je onaj koji prvi prođe pod kockastom zastavom i to dobro isplanira, a ne onaj koji bi ga teoretski mogao prestići nekoliko krugova nakon toga.
Ako je ovo bila objava nadolazeće McLarenove forme, zapravo nije previše toga izgubljeno za Woking: ekipa je i dalje (iako za dlaku, samo jedan bod) zadržala drugo mjesto među konstruktorima ispred galopirajućeg Lotusa. S druge strane, kad je riječ o vozačkom prvenstvu, Hamilton ima gotovo dvije pune pobjede zaostatka za Alonsom, ali ipak je pred nama još velik komad sezone, i nipošto ne nešto što već nismo vidjeli da se može nadoknaditi u povijesti F1.
Koliko je McLaren bio snažan, toliko je zauzvrat ovog vikenda Ferrari djelovao kao “prolaznik”. Šesto mjesto u kvalifikacijama i peto u utrci malo su iznenađujući od strane Španjolca koji je na proteklim utrkama uzimao hrpe bodova i osvajao Pole Positione. U obzir treba uzeti i rasporede staze koji nekom bolidu mogu više ili manje odgovarati, ali ovaj put ta razlika bila je pozamašna. S ovakvom konkurencijom u Formuli 1, jedan od ključeva osvajanja titule bit će konzistencija, i u tom slučaju Maranello će morati minimizirati broj ovakvih nastupa. Ovaj put sretna je okolnost bila da je Alonso zapravo povećao prednost u prvenstvu, ali neće to uvijek biti tako.
Ferrarijev slabiji vikend bio je dovoljan da oba Lotusa šmugnu naprijed i ostvare najbolji rezultat sezone za svoju ekipu: Räikkönen drugi, Grosjean treći, u kasu idu 33 boda; s Ferrarijevim nevoljama, dovoljno da preuzmu od njega treće mjesto među konstruktorima.
Ova dvojica, osobito Finac, iz utrke u utrku su sve veći kandidati za pobjedu, ali i dalje im ona nekako izmiče ― mada bi bilo teško kladiti se da do nje neće doći u drugoj polovici sezone. Ako ništa drugo, oba vozača itekako pokazuju da su bili dobar izbor za kokpite, a i na najboljem su putu zadržati ih.
A što se to (opet) dogodilo sa Schumacherom? Katastrofalne kvalifikacije, pa blamaža s gašenjem motora na startu i start iz boksa, pa novo odustajanje u utrci ― jedino pored Karthikeyana, i za sedmerostrukog svjetskog prvaka, šesto u jedanaest utrka (više od pola!). Njegov udio završavanja utrka podsjeća na ona luda vremena od prije dvadesetak i više godina kad je utrku redovito završavalo manje od pola, ako ne i trećine grida.
Ali ipak, nije si za sve sam kriv, i na utrkama u kojima ga nije pogodio neki problem relativno se dobro držao, a čak i s ovim odustajanjem kroz posljednje utrke ima veći utržak bodova od Rosberga. Bodovni razmak za doseći kolegu mu je, doduše, još uvijek velik.
I to je, međutim, bolje nego biti u situaciji Felipea Masse, čiji se bodovni deficit povisio na 139 bodova. Mediji sugeriraju da je Ferrari pustio da Brazilcu istekne vrijeme unutar kojeg mu može produžiti ugovor, ali pitanje je tko su mu uopće kandidati za koje može biti siguran da će biti bolji, a da su slobodni. Webber više nije na tržištu. Button je po svemu sudeći pod aktivnim ugovorom. Ima nekoliko drugih vozača poput Sutila, ali koji bi mogli biti riskantan izbor. Ideje o Räikkönenu u Ferrariju 2013. su ipak malo nevjerojatne, koliko god F1 bila teren “nikad ne reci nikad”. Što bi mu bio poriv otići u Maranello ako momentalno ima glavno mjesto u ekipi koja mu je vjerojatno komfornija i ima (zasad) usporedivo brz bolid?
Kako god bilo, crveni kokpit je vrlo jako mjesto, i zacijelo će se oko njega vrtjeti teorije sve dok Ferrari ne objavi konačno o kome će se raditi, osobito zato što vjerojatno neće biti mnogo drugih rošada među ekipama s vrha.
Jeste li uočili da se sve manje spominje Pérez u tom kontekstu? Nakon početka sezone koji je podigao prašinu oko njega, i Saubera općenito, sad se ona ponešto stišala. Slično kao i za Williams kojem se događa polagan ali jasan pad performansi, unatoč Senninom sedmom mjestu na Hungaroringu. Što se Maldonada tiče, valjda nije mogao ne dobiti neku kaznu, što mu je produžilo rafal neuspješnih utrka ― od svoje iznenađujuće pobjede u Španjolskoj kroz šest sljedećih utrka nije osvojio ni bod. Hoće li to biti nešto kao Panisova pobjeda u Monaku 1996.?
Što se Red Bulla tiče, ne djeluje kao da su mu ograničenja na mape motora nešto previše škodila. Webber je imao loše kvalifikacije, ali Vettel u utrci nije drastično kasnio za Hamiltonom.
I sad je pred nama slobodni kolovoz, u koji Alonso ide sa solidnom prednošću među vozačima, a Red Bull među konstruktorima. S obzirom na neminovnu sezonu kiselih krastavaca koja je time neminovna, nemojmo se iznenaditi novim neobičnim teorijama i kadroviranjem.
Cirkus se opet pokreće 2. rujna na legendarnom Spa-Francorchamps, što nikad, ali baš nikad nije dosadna utrka, a ima i svoju neospornu povijesnu težinu. Prošle godine to je bio festival Red Bullove dominacije: uvjerljivi 1-2 ove godine ne djeluje tako vjerojatnim…
Heroj utrke: Lewis Hamilton. Više je vozača imalo dobru utrku, ali pobjeda nakon Pole Positiona i bez ozbiljne opasnosti izgubiti vodstvo u utrci ne može se zanemariti. Woking je donio dobar bolid, a nema sumnje da je to Hamilton znao itekako iskoristiti.
Potez utrke: Bruno Senna. Hrabar napad izvana na Sergia Péreza u dugom zavoju 2 bio je spektakl za sebe. Ne moraju pretjecanja uvijek biti za vodstvo ili “velike” bodove da bi bila fascinantna.
Razočaranje utrke: Michael Schumacher. Već smo vidjeli ovih godina teške vikende za sedmerostrukog svjetskog prvaka, ali ovaj je bio posebno katastrofalan, i u subotu i u nedjelju. No, već se vjerojatno veseli sljedećoj utrci na kalendaru, na stazi na kojoj smo već od njega vidjeli neke lude podvige.
Nagrada za odlučnost: McLaren. “Sve u redu, Plan A. Zapravo, sad idemo na Plan B. Doduše, je li Plan B dobra ideja? Jest. Ne, u stvari Plan A. Ili možda ipak ne?”
Nagrada za konzistenciju: Pastor Maldonado. Ako postoji nekakav neslavni rekord u količini komunikacije sa sucima zbog kazni, vozač iz Venezuele je na dobrom putu oboriti ga.
Comments are closed.