Sve je počelo s prvim službenim okupljanjem ljubitelja F1 i posjetitelja GP1 portala u TV baru Prečko u Zagrebu. Djevojka i ja došli smo, bez velikih očekivanja, pogledati utrku i družiti se s ostalim forumašima, a otišli s kartom za VN Mađarske. Kada sam odvozio najbrže vrijeme u RB simulatoru još nisam mogao vjerovati da sam dobio kartu.
Tri tjedna kasnije, u subotu nakon kvalifikacija, zaputili smo se u Zagreb odakle smo autobusom trebali krenuti za Mađarsku. Budimo se nakon dragocjenih dva sata sna, obavljamo zadnje provjere, vaucheri su tu i krećemo prema autobusnom kolodvoru. Dio ekipe već je čekao i u 4:00 smo krenuli. Ostatak ekipe pokupili smo u Varaždinu i u Čakovcu. Dva kratka stajanja i nekoliko sati kasnije evo nas u Budimpešti. Lagano smo razgledavali grad, susreli nekoliko automobila hrvatskih registracija i mnogo navijača koji čekaju gradski prijevoz. Kod skretanja za Hungaroring upadamo u poveću kolonu, očito smo se našli u vrijeme najveće špice. Cijeli bus je već lagano nervozan… Prekasno smo krenuli, propustit ćemo GP2, GP3 i Porsche. Konačno, bus se parkira i svi brže krećemo prema ulazu po karte. Odjednom, pažnju nam je zaokupio glasan zvuk motora sa druge strane ograde. Ali čekaj, to nije F1 nego Porsche! Kakav tek zvuk proizvede formula?! Nakon poprilično duge šetnje dolazimo – ali na ulaz broj 2 (na vrhu skroz na suprotnoj strani od glavnog ulaza). O ne, ali ovdje ne možemo razmijeniti vauchere. Što sad? Moramo se vratit i naći glavni ulaz. Barbara i ja ostavljamo ekipu iz busa i susrećemo bračni par iz Varaždina sa istim problemom. Zajedno se spuštamo i na pola puta upitamo mađarske policajce za smjer, ali naravno da nitko ne govori engleski. Pomoću karte pokažem im gdje želimo doći, da bi nam pokazali da se do glavnog ulaza može jedino da cijelu stazu zaobiđemo okolo. Razočarani i pomalo ljuti ponovno mijenjamo smjer no srećom Varaždinci su se parkirali kod ulaza 2 pa smo uskočili u auto i odvezli se dobar dio puta, sve do ulaza br. 6. Dalje smo morali nastaviti pješke. I ubrzo, evo nas kod šatora za razmjenu vauchera. Za dvije, tri minute karte smo imali i brzo krenuli prema ulazu. Sada smo već debelo kasnili i taman propustili paradu vozača. Razočarani, pogledamo na benzinsku postaju ispred glavnog ulaza, kad ono tamo parkiran – Safety car! Zamislite naše oduševljenje, ajde, nismo sve propustili uzalud. Nekoliko fotki i sada konačno ulazimo.
Ušli smo, koliko ljudi, navijača, najviše Ferrarijevih, Red Bullovih slabo, pokoji McLarenovi. A bilo je i dosta „ludih“ Kimijevih Finaca. Iznenadila me tolika hrpa ljudi. Na tv-u se čini kao da je puno manje ljudi (ili je to zato što se više koncentriram na utrku nego na ljude okolo staze). Dok smo Barbara i ja malo bacili pogled na štandove, izgubili smo naše Varaždince pa im se ovim putem zahvaljujemo što su nas povezli dio puta. Ništa, vrijeme je da se smjestimo na što boljem mjestu jer se start sve više bliži. Još smo doma unaprijed proučili kartu i odlučili da ćemo se smjestiti kod zavoja br.12 i tribine da imamo pogled i na ekran. Tamo smo se i zaputili. Na naše zadovoljstvo, tamo se je utaborio i par iz našeg autobusa (pozdrav Željki i Marku!). Pridružili smo im se, razmijenili dojmove i dotadašnje doživljaje. Još otprilike sat vremena do starta. Atmosfera je sve bolja. Vrućina i sunce sve su jači ali nema veze. Krug zagrijavanja je počeo. I još jedan krug zagrijavanja (?!), što se događa – pogled na ekran, svi budno pratimo situaciju. Kreće start, Schumacher iz boksa. Evo ih, dolaze prema nama, moćan zvuk motora sve je jači, a onda kočenje pred zavoj – zvuk postaje još prodorniji i para uši, ali unatoč trncima koji te prođu kada čuješ taj odvratno glasni zvuk, istovremeno te preplavi osjećaj zadovoljstva, adrenalina i strahopoštovanja. Jednostavno odlično! Moram napomenuti da me je zvuk Caterhama baš iznenadio, činio mi se najglasniji i najviše tutnji pri kočenju. Također ono što me je ugodno iznenadilo su zapravo ljudi. Iako smo svi imali General admission ulaznicu i željeli što bolji pogled, nitko se nije gurao naprijed na ogradu i zaštitari (barem ovi „naši“) jednostavno nisu imali što raditi.
Sedamdeset krugova je brzo prošlo i ubrzo smo svi pošli prema stazi. Usput pratimo ekran i dodjelu, izjavu pobjedničkog trojca i pljeskom pozdravljamo Alonsa povodom rođendana. E, još da je pobijedio… Uslijedilo je slikanje na stazi, skupljanje „suvenira“ (komadići guma), slikanje bolida, boksova…. Oko pole positiona su se svi htjeli slikati i gužva je bila prevelika, a mi prežedni da bismo čekali pola sata pa smo to odlučili ostaviti za neku drugu utrku. Rijeka ljudi slijevala se prema izlazu. Još mali izlet do štandova i zatim šetnja prema busu. Svi smo se skupili i možemo krenuti. Ne možemo vjerovati da već idemo, stvarno nam je brzo prošlo…
Umorni i puni dojmova, pozdravili smo se s ekipom i iz Zagreba zaputili se prema Kutini s već novim planovima za neku slijedeću utrku F1.
Gledati utrku uživo iskustvo je koje svakako treba doživjeti pa čak i ako niste pretjerani obožavatelj F1.
Na kraju, Barbara i ja zahvaljujemo se g. Štetneru, svima u Kreator grupi i GP1 portalu. Također jedva čekamo još koje organizirano okupljanje ljubitelja F1.
Dario Fotak
[nggallery id=7]
Comments are closed.