Retrovizor: Četiri pobjednika iz četiri ekipe u četiri utrke

Eto, odrađen je i taj labavi GP Bahreina za koji se doslovno do tjedan dana prije prvih treninga nije znalo hoće li uopće biti održan. Pa i kroz cijeli vikend, hajka oko političkog karaktera cijelog ovog Grand Prixa debelo je zasjenila onaj sportski dio. Neću se upuštati u analizu je li on trebao biti održan ili ne ― uostalom, tko želi, može naći bezbroj već postojećih elaboriranih tekstova o toj temi. Sad se ionako više nema što mnogo promijeniti, utrka je održana i ne može joj se samo tako kliknuti ‘Undo’, pa radije pogledajmo što se događalo u kontekstu utrkivanja.

Spomenuto u naslovu, čak i najveći optimisti teško su mogli zamisliti četiri pojedinačna pobjednika iz četiri različite ekipe u četiri prve utrke. Kako su neke od proteklih sezona bile obilježene dominacijom samo nekoliko vozača, ovakav razvoj sezone izgleda nevjerojatno. Zadnja sezona u kojoj smo imali mnogo pobjednika bila je 2008. kad ih je bilo sedam, ali već sad izgleda zamislivo da i u 2012. dosegnemo tu brojku. Webber i Hamilton su vjerojatni pobjednici, a neka se još tu uplete Räikkönen s nekom pobjedom, možda i Schumacher i Grosjean…? U svakom slučaju, situacija je prekrasno nepredvidljiva.

Ali, onaj koji je u Bahreinu najbolje iskoristio situaciju bio je aktualni svjetski prvak. Slično prošloj godini, dan ranije si je već pripremio situaciju osiguravši Pole position, a potom u utrci dobrim startom zadržao vodstvo. No ovo nije bilo u nedodirljivo dominantnom stilu iz 2011. ― Räikkönen ga je dobro preznojio napadima u drugoj polovici utrke. Faktorom okolnosti, među kojima su vjerojatno degradacija guma i ciljanje na sigurnih osamnaest bodova, Vettel je ipak došao do pobjede, barem nakratko smirivši već jasno nervoznu situaciju u Red Bullu.

Iako je to tek prva Red Bullova pobjeda i drugo postolje u ovoj sezoni, s Webberom koji je već pretplaćen na četvrto mjesto (još nije uspio završiti na nekom drugom) ovo je bilo dovoljno bodova za ekipu da preuzme vodstvo među konstruktorima, a Nijemcu među vozačima. Iako, u oba slučaja samo za dlaku, a pitanje je bi li i do toga došlo da je McLaren imao bolji dan.

A vidjeli smo, armada iz Wokinga nije se baš proslavila u pustinji. Vrlo solidne kvalifikacije (drugo i četvrto mjesto) opet su bile pokvarene slabijom formom u utrci, Buttonovim ispadanjem zbog kvara na diferencijalu i problemima u boksu koji su postali zapanjujuće česti. Za jednu ekipu koja se ponosi svojom preciznošću i posveti svakom najsitnijem detalju, ovakvi ponavljajući gafovi su vrlo neobični. Nema sumnje da se u Wokingu sad radi na problemu, ali šteta je već napravljena: četiri boda od cijelog vikenda nisu baš neka bilanca. U konstruktorskom prvenstvu, Lotus je još uvijek na sigurnoj udaljenosti na trećem mjestu, ali gubitak vodstva ih je sigurno izbacio iz takta. Hoće li se to sve i u kojoj mjeri odraziti na nervozu i frustraciju njihovih vozača, bit će zanimljivo pratiti u nadolazećim utrkama.

Koliko je McLaren bio razočaravajuć, toliko je Lotus briljirao. Nakon skupljanja “sitnih” bodova u prethodne tri utrke, i to nikad obojica istovremeno, drugo i treće mjesto s bonusom svojevremenog napada na vodećeg izvrstan su korak naprijed, i pokazuju da, barem pod određenim okolnostima, imaju kapacitet za pobjede. I to, ne samo Räikkönenove, već i Grosjean djeluje daleko uvjerljivije nego kad je 2009. nakratko uskočio na mjesto izbačenog Nelsona Piqueta. Vrijeme će pokazati koliko, relativno prema Kimiju, može ponuditi.

Za Ferrari, vikend u Bahreinu bio je daleko bliže onome što su sami predviđali na temelju svoje forme nego što su se Tifosiji ohrabreni pobjedom u Maleziji nadali. Sedmo i deveto mjesto nisu kraj svijeta, ali sigurno ne i nešto čime bi Scuderia bila zadovoljna. Dok je Alonso uspio kući donijeti šest bodova, vidjeli smo i prvo Massino “oživljavanje” devetim mjestom nakon što je u utrci prilično dobro držao priključak za Španjolcem i gotovo ga napao u jednom trenutku. Ovo je bila razina vožnje koja bi mu, da je može konzistentno isporučivati, mogla sačuvati kokpit u Maranellu. Možda je ovime, te lukavim pretjecanjem Räikkönena na početku utrke (mada je Finac uskoro uzvratio uslugu) dobio određene bodove kod Ferrarijevih gazdi, ali morat će toga biti još.

Prognoze da će Rosberg, sad nakon što je probio led prvom pobjedom, početi rafalno pobjeđivati pokazale su se ipak nerealnima. U prosjeku je kasnio za Vettelom oko sekundu po krugu na kraju utrke što je bilo dovoljno za peto mjesto, ali nekih prijetnji postoljem nije bilo. Međutim, pobrinuo se za svoj dio publiciteta odguravši u obrambenoj putanji Hamiltona i Alonsa sa staze, što su suci ocijenili kao legalan potez. Doduše, malo je pretjerano reći da će ovo, postavivši presedan na koji se kasnije svi mogu referirati, izazvati val riskantnih napada ubuduće, kao što je to u svojem komentaru sugerirao Alonso. Ali opet se vraćamo na stare priče o nekonzistentnosti suđenja. Prije nekoliko godina, vozači su znali proći s težim sankcijama i za manje stvari od ove.

Njegov kolega Schumacher je, s obzirom na težak propust u kvalifikacijama koji ga je izbacio već u Q1, još i spasio što se spasiti moglo desetim mjestom. Malo je neobično vidjeti ga na dnu poretka u prvenstvu vozača (ne računajući šest vozača novijih ekipa bez bodova), kako s dva boda pravi društvo Massi, Hülkenbergu i Ricciardu. No Mercedes je brz, i nema sumnje da će mu se prije ili kasnije sklopiti okolnosti kad ga možemo vidjeti u visokim bodovima, lako moguće i na postolju.

Nakon Bahreina imamo trotjednu pauzu, a tada F1 dolazi na naš kontinent ― počevši od Barcelone. Ona nije baš idealna za pretjecanja, ali kako je krenulo, čini se da bi aktualna receptura Formule 1 uspjela proizvesti pretjecanja i u garažama nekog šoping-centra. Pored toga, Barcelona je dobar indikator forme bolida jer traži sve pomalo. A i ova tri tjedna sigurno će sve ozbiljne ekipe iskoristiti donijeti nova poboljšanja, tako da su karte još mrvicu izmješanije… vidjet ćemo.