Iako su Tifosiji vidjeli Ferrari na postolju, situacija u prvenstvu se u Monzi još dodatno iskristalizirala ― i to ne onako kako su se nadali.
Treba li više mnogo špekulirati i teoretizirati? Situacija je iz kilometra u kilometar Monze postajala sve jasnija. Sebastian Vettel, na stazi na kojoj mu prema vlastitom priznanju ekipe raspored ne bi trebao ići na ruku, je dodatno povećao prednost u prvenstvu. Ipak, to je Formula 1 i nezahvalno je išta uopće stopostotno tvrditi prije nego stvar po bodovima bude definitivna (sjetimo se samo 2007.!), ali isto tako sad više nema mnogo sumnje kako se prvenstvo treba razvijati da bi Španjolac, ili u još ekstremnijem slučaju, Lewis Hamilton, osvojili titulu prvaka.
A to su ― višestruke pobjede, dok Vettel ne grabi druga mjesta. Alonsov zaostatak za aktualnim svjetskim prvakom je narastao na preko dvije pune pobjede, konkretno na 53 boda, i sa sedam utrka preostalih na kalendaru jasno je da Ferrarijev vozač mora nadoknađivati u prosjeku preko sedam bodova po utrci, više i nego za slučaj da pobjeđuje sve preostale utrke, a Vettel bude drugoplasiran. Kad dodamo u računicu Ferrarijevu formu, koja ne djeluje kadrom nizati pobjede, bojim se da nema nekakvih velikih riječi nade za Alonsove navijače i Tifosije. Kao ni za navijače Hamiltona, Räikkönena ili Webbera.
Jedan je autor dobro komentirao kako ovakvo stanje u prvenstvu ne mora nužno značiti i pad interesa prema preostalim utrkama, osobito kad i ako Nijemac prođe granicu nakon koje više ni teoretski ne može izgubiti naslov. Tu je i dalje prvenstvo za titulu viceprvaka, kao što su i utrke same po sebi interesantne.
Što ova u Monzi, brat bratu, i nije bila strahovito. OK, imali smo Alonsovo tradicionalno probijanje s osrednje pozicije na gridu, koje mu je na kraju i donijelo drugo mjesto s osamnaest bodova, baš kao što smo vidjeli i zapanjujuće dobar Hülkenbergov nastup. Ali ovo nije bila među najboljim GP-ovima Italije ikad voženim. (Iako to ni najmanje ne umanjuje povijesnu težinu i atmosferu staze, kakva god utrka bila sama po sebi. Tko voli Formulu 1 a još nije iskusio Monzu, neka to svakako počne planirati.)
A kad smo kod Hülkenberga, njegov vikend bio je impresivan. Doduše, ova mu je sezona pomalo šarolika, ali ovim petim mjestom je sigurno podigao obrve dobrog dijela paddocka. Nije bilo neke sumnje da zna biti brz, a i već smo viđali takve bljeskove od njega (sjećate se zapanjujućeg Pole positiona za Williams?), ali svakako mu je korisno opet ih malo “potvrditi”. Vrlo vjerojatno prste u tome ima i specifičan raspored Monze, ali nema veze ― i u povoljnim uvjetima, osvojiti peto mjesto je snažan rezultat, naročito s konkurencijom koja vlada u gornjem ešalonu. Teško je ne slutiti da mu se sprema svijetla budućnost upravo u nekoj od tih ekipa na vrhu…
Mjesto ispred njega završio je Felipe Massa, kojem je ovo najbolji rezultat od onog postolja na GP Španjolske. I dalje vidljivi korak iza svojeg Španjolskog kolege, ali ovo je ipak mala “revitalizacija” za Brazilca. Međutim, prekasno; taman pred završetak ovog teksta stigla je vijest kako Brazilac napušta redove Maranella, a njegov kokpit će 2014. preuzeti Räikkönen, kojem će to naravno biti drugi stint u Ferrariju. Ovo će sve zajedno malo zavrtiti priče o kadroviranju za nadolazeću sezonu, u kojoj je ispražnjeno jedno mjesto u Lotusu.
Neuobičajeno apatična nedjelja za Mercedes i Lotus. Mercedes je u aktivnoj konkurenciji s Ferrarijem za drugo mjesto u konstruktorskom prvenstvu, dok je Lotus manje-više “siguran” na svojoj poziciji. Već smo vidjeli dovoljno od sezone da se rezultati u Monzi mogu više pripisati spletu okolnosti nego nekakvoj najavi pada forme, tako da konkurencija do GP Brazila svakako ostaje na razini.
Ricciardo, u skladu sa svojim obećanim novim kokpitom (za koji je preširok) je veselo doletio do svojeg udjela bodova. Nasuprot tome, katastrofalan vikend za Force Indiju, ali joj McLaren nije previše pobjedao među konstruktorima s obzirom da se i on vratio na slabu formu, sa samo jednim osvojenim Buttonovim bodom na kraju. Williams, nažalost treba to tako formulirati, “standardno loš”.
I tako, s vozačkim rošadama koje su i dalje vruća tema, F1 cirkus kreće na Daleki Istok, gdje slijedi azijski Monte Carlo, naravno GP Singapura. Glamurozan noćni spektakl, ne baš komforan za pretjecanje ni izravne napade na stazi, ali redovito interesantan, Singapur će biti jednako drastično važan za daljnji razvoj prvenstva. Tamo je 2012. slavio Vettel, i uostalom, tom utrkom pokrenuo onaj svoj rafal od četiri pobjede za redom, čijih stotinu bodova ga je gurnulo natrag u utrku za titulom prvaka. Pobjeda (i) tamo bi mu ove godine još malo čvršće gurnula četvrti šampionski pehar u ruke.
Ali dotle, sigurno počinje doba analize i slutnje kako će izgledati Ferrari kad se sljedeće sezone tamo u istoj garaži nađu dva super-vanzemaljca…
Oton Ribić
Heroj utrke: Nico Hülkenberg. Vjerojatno je raspored Monze imao velik udio u rezultatu mladog Nijemca, ali peto mjesto s onakvim bolidom i onakvom konkurencijom je odličan pothvat.
Potez utrke: Fernando Alonso. Pretjecanje Webbera nakon starta utrke bila je dobar podsjetnik koliko Španjolac, kad je u punoj formi, može inferiornim bolidom uspješno napadati onaj aktualnih konstruktorskih prvaka.
Razočaranje utrke: Force India. Nastup bez bodova je zadnje što je trebalo ekipi, sad kad još uvijek ima na nišanu McLaren u konstruktorskom prvenstvu. Barem je neka utjeha da nije baš ni McLaren nešto “profitirao” u Italiji…
Comments are closed.