RETROVIZOR: Povratak starim tradicijama

Izvrsno se kvalificirati, odmagliti naprijed na startu i potom kontrolirati grupu iza sebe dobro je poznat scenario za Red Bull-Vettel kombinaciju. S njima u ovakvoj formi, konkurenti imaju od čega strepiti…

S obzirom na nepredvidljivost guma, Red Bull nije bio a priori favorit za utrku, čak ni nakon Vettelovog Pole positiona― ali stvar se jako brzo počela razbistravati kad je prošlo prvih nekoliko krugova. Bez ikakvih očitih problema s degradacijom guma, Nijemac je odnizao svojih sedamdeset krugova dominantno, popuštajući tempo kad mu on više nije bio potreban, i unatoč tome završivši s preko četrnaest sekundi prednosti na cilju. Ovo je, naravno, podsjetilo na njegove brojne takve pothvate 2011., i sada je još samo pojačalo njegovu i Red Bullovu vodeću poziciju kako u prvenstvu vozača, tako i konstruktora. Čak i one njegove greškice, kod kojih je imao nešto sreće da je prošao bez posljedica, nisu mu naročito ugrozile pohod na treću ovogodišnju pobjedu. Na temi Red Bulla, vrijedno je i dvanaest bodova koje je u austro-englesku kasu donio Mark Webber četvrtim mjestom, jednim bolje od kvalifikacija, ali je on ipak bio donekle u sjeni momčadskog kolege ovaj put.

Iako niti u jednom trenu zapravo nije realno mogao ugroziti Vettela, onaj koji za GP Kanade zaslužuje posebne pohvale je, naravno, Fernando Alonso. Kvalifikacije mu baš nisu bile nešto čime bi se naročito ponosio, ali kalkulirano i taktično sa šestog mjesta do drugog, u onakvim okolnostima i s onakvim konkurentima, bilo je fascinantno. U danu kad je Nijemac bio nedodirljiv, Španjolac barem radi najviše moguće kako bi umanjio relativni zaostatak za njim; ovako je Vettel u odnosu na Alonsa napredovao “samo” sedam bodova. Ujedno je Asturijac pretekao i Räikkönena u vozačkom prvenstvu te se dočepao drugog mjesta. Što se pak njegovog momčadskog kolege tiče, s jedne strane četiri boda koje je Massa donio nisu za odbaciti, ali je dosta markantno što je jedan Ferrari utrku završio s krugom zaostatka.

Baš kao i Di Resta i Vergne, koji su ipak odradili odlične poslove i donijeli kući deset odnosno osam bodova. Zvuči nevjerojatno, ali još jedna ovakva utrka, i Toro Rossu će na nišanu već biti ― McLaren! S druge strane McLarena, koji po prvi put ove godine nije osvojio bodove, Force India je još malo povećala svoju prednost. Neobična vremena… Po stoti put, ako se netko može izvući iz katastrofalnih rezultata usred sezone, to je upravo McLaren, ali vrijeme teče, a rješenja zasad nema ― upravo suprotno, neobično je koliki pesimizam Button prolijeva nad bolidom.

Nadalje, Mercedes. I nakon što ga je Španjolac prošao, Lewis Hamilton je dosta čvrsto držao Alonsa na nišanu do kraja utrke, i unatoč gumama koje bi Mercedesu trebale predstavljati veći problem nego ostalima, te bolidom koji je vjerojatno nešto sporiji, ostao na postolju ― odlično odrađen posao. Što se Rosberga tiče, do sad su njegovi nastupi bili usporedivi s Hamiltonovim i bolji, no Kanada je preokrenula stvari: finski Nijemac na kraju je kroz cilj prošao s preko pedeset sekundi zaostatka za kolegom (ipak još na dobrom petom mjestu), i lako bi moguće bio zaobiđen za cijeli krug da Vettelu potkraj utrke više nije bila sila ići gasom do daske. Hamilton zasad drži dvadeset bodova prednosti pred Rosbergom u prvenstvu, bit će zanimljivo dalje pratiti taj razmak.

A razmak je još malo drastičniji kod Lotusa. Räikkönen je još nekako uspio nastaviti svoj rekordni niz osvajanja bodova u uzastopnim utrkama, ali ovo svejedno nije bio Lotusov dan. Debelo potprosječne kvalifikacije i nastup za Finca, dok je Grosjean uspio napredovati devet mjesta nakon začelja s kojeg je krenuo utrku, ali još miljama daleko od mogućnosti osvajanja bodova.

Podjednako razočaranje i od strane Williamsa. Dok je Bottasovo treće mjesto u kišnim kvalifikacijama podsjetilo na onaj bljesak Williamsove snage koji smo vidjeli prošle godine u Španjolskoj, ideja se raspala na dijelove u utrci, gdje je Bottas bivao pretican na sve strane, na kraju jedva izbjegnuvši biti zaobiđen za dva kruga (što Maldonado jest bio). Crni niz za Williams se nastavlja. Mnogi očekuju mnogo od Williamsovog nadolazećeg prelaska na Mercedesove motore, ali treba biti oprezan s očekivanjima: jednako su se brda i doline očekivali od Williams-Renaulta koji sad imamo.

Sve u svemu, neloša utrka, iako u svjetlu cirkusa i kaosa koji se u zadnje vrijeme događaju, možda ne toliko nevjerojatna koliko bi se od Montreala inače očekivalo. Na cijeli vikend ipak crnu sjenu baca pogibija suca Marka Robinsona. Dokle se godinama govori većinom o sigurnosti vozača (što je naravno i logično), ovo pokazuje da mnogo toga još treba poboljšati i na sigurnosti i organizaciji operacija uz stazu. Zadnji put smrt suca dogodila se na GP Australije 2001., kad je Graham Beveridge poginuo pogođen gumom s bolida Jacquesa Villeneuvea.

Sad kako je otprilike trećina prvenstva za nama, situacija je dosta zanimljiva. Vozači su dosta “homogeno” raspoređeni kroz bodove, i još nema naznaka tko će se sve odvojiti u svojevrstan gornji ešalon izravnih kandidata za titulu, kao što su to prošle godine npr. bili Vettel i Alonso. Tu je i dalje faktor Räikkönena koji vozi zastrašujuće konzistentno, brz je i ima bolid koji zna s gumama. Ni Lewis Hamilton nije daleko, ako Mercedes uspije stisnuti još koji tehnički korak naprijed.

Jedan dio odgovora ćemo valjda već imati na Silverstoneu koji slijedi nakon trotjedne pauze. Radi se o brzoj stazi, koja možda nije abnormalno pogodna za napade kao npr. Kina, ali na kojoj ipak u pravilu ima akcije. Lani je tamo slavio Mark Webber, Alonso je bio drugi, pa Vettel treći. Alonso sigurno ne bi napisao pismo žalbe da mu se takav scenario ponovi i 2013…

Oton Ribić