Stavimo činjenice na stol – Ferrari je do svog posljednjeg vozačkog naslova došao 2007. godine, a od tada do danas se vozilo punih pet sezona. Što se u međuvremenu događalo? 2008. je Massa bio drugi, naslov izmakao za jedan bod. 2009. je bila fijasko – Raikkonen tek šesti. 2010. dolazi Fernando Alonso – drugo mjesto, 2011. četvrto, 2012. drugo. Jasno, čelnik najpopularnije momčadi s aspiracijama i u domenama talijanskog političkog života ne zadovoljava se ničim osim naslovom. Da ste vi Luca di Montezemolo, kako bi to ostvarili na najbrži i najefikasniji mogući način? Ferrarijevo tehničko ljudstvo očito daje sve od sebe, ali to nije dovoljno da se nadmaši Red Bullove, a ponekad i McLarenove genijalce koji očigledno nemaju planove za preseljenje u Italiju.
Da se razumijemo, infarktne završnice, izvlačenje 110% iz bolida, spavanje s članovima ekipe (…) u slučaju izmicanja naslova postaju potpuno bezvrijedna isprika. Naravno, gledajući isključivo kroz oči vođe momčadi, političara. A Montezemolo je šutanjem Raikkonena nakon režiranje farse o nedostatku motivacije pokazao kakav politički duh posjeduje. Dobio je što je tražio, u tom trenutku najtrofejnijeg vozača – Fernanda Alonsa i strašnu euforiju o Ferrariju kao sili koja je spremna za haranje Formulom. Što nije dobio? Ništa – niti naslove niti pobjedničku momčad. Opet, da ste vi Luca di Montezemolo, što bi potom napravili?
Pogledajmo malo zanimljiv slučaj Felipea Masse, vozača koji je, sada se vidi – potpuno nezasluženo, jedini primio više udaraca od strane navijača i medija od (nemalog broja) ovogodišnjih delikvenata na stazi. VN Singapura i VN Japana su nagovijestile, a VN Koreje i ostale utrke do kraja sezone potvrdile kako nije Massu uništio nikakav feder niti je zaboravio voziti. Jednom kad je u Maranellu voda došla do grla i kad su shvatili da je vrag odnio šalu i da se utrkuju s vremenom, nadogradnje za bolide su prestale ići na Massin bolid, a „privilegiju“ njihovog isprobavanja sada je dobio Alonso. Logičan potez – igra na sve ili ništa u kojoj je bilo jasno da bez nekakvog hail mary poteza Ferrari neće moći nadmašiti Red Bull i Seba Vettela. Sada je postalo očito zašto je Massin zaostatak tijekom sezone bio bolno velik. Naime, s novim komponentama čak je i brži od njih dvojice, Fernando, pružao lošije partije od Felipea. Mislim da nitko ne može tvrditi da je Felipe brži vozač od njih dvojice, ali za one koji misle da je razlika između njih tako velika – neka odgledaju reprizu 2008., i borbe s Lewisom Hamiltonom koji je prošle godine u istom bolidu osvojio jednak broj bodova kao Fernando. Opet, feder je kriv? U tom slučaju je Massa krajem ove sezone našao strašno dobrog psihijatra.
Ferrari se definitivno bliži neminovnoj prekretnici. Šuška se na sve strane o mogućem prelasku Vettela u Ferrari, a iako su svi glavni akteri to demantirali – takve demantije možemo samo popratiti s podsmijehom ako se sjetimo da su u Maranellu isti ljudi koristili iste fraze kad se špekuliralo o dolasku mladog Michaela Schumachera iz Benettona. Jasno, 2014. će biti novo poglavlje za sve ekipe, a kad se karte promiješaju, Montezemolo, kao i svi drugi čelnici ekipa, želi da to ujedno označi i početak nove ere Ferrarija. Pretpostavka bi bila da Ferrari cilja na Sebastiana Vettela za 2014., i to – uz Felipea Massu (ili Nicu Hulkenberga, ali to je već široka tema). Najprije, da se razumijemo i da izbjegnemo tenzije između navijača –postoji nekoliko motiva za takvu ogromnu promjenu u vozačkoj postavi, a među njih ne spada onaj popularni „dovodimo novog vozača jer je bolji od prošlog“. Apsolutno sam uvjeren da gledajući isključivo vozačke kvalitete trenutno Montezemolo nipošto ne želi dovoditi nikog na mjesto Alonsa (isto kao što Helmut Marko ne želi dovoditi nikog na mjesto Vettela). Ipak, možda će morati. Prvi i osnovni razlog – dovođenjem Vettela razbija se Red Bull. Iako će nekolicina skeptika reći da je Red Bull zapravo Adrian Newey, a ne nikakav Vettel – razmislimo samo koliko bi naslova osvojili da im je glavni vozač bio Webber, a drugi vozač recimo Buemi ili Alguersuari. Koliko? Da, vjerojatno samo onaj prošle godine. Dakle, odlaskom Vettela očekivalo se da će Red Bull slijediti svoju razvikanu filozofiju vozača iz omladinskih pogona, a to bi bio ogroman udarac za ekipu. Vozačka postava Webber-Vergne ili Webber-Ricciardo teško da bi uspjela zaustaviti Ferrari, bilo da u njemu sjedi Alonso ili Vettel.
Dolazimo do malo nejasnog naslova ovog teksta. Može se reći da će planove Ferrarija otkriti kvalifikacije VN Australije iduće godine. Ako Massa dobije krila kao na kraju ove sezone i ako tada bude parirao Alonsu, onda vjerujem da Montezemolo potpuno okreće filozofiju (i leđa Alonsu) i gleda na 2014. i na Vettela. Međutim, ako Felipe opet bude igrao ulogu pokusnog kunića – pripremimo se za status quo. Zašto se uopće toliko truditi? Jasno je – imidž. Što bi za Ferrarijev (i Montezemolov, jasno) imidž značilo da su se onda riješili Raikkonena bez plasiranja priča o nemotiviranosti i sličnih floskula? Dovođenje novog vozača koji dovodi sponzora, a izbacivanje vozača koji je u svojoj prvoj sezoni donio naslov i još uvijek ima važeći ugovor? Takvu situaciju ne bi mogle ispeglati ni najbolje PR agencije. Uspjelo je jednom, Ferrarijevci su prigrlili Alonsa i u većini brzo zaboravili na Kimija, pa zašto ne bi uspjelo još jednom? Malo lošija sezona za Fernanda, Felipe u naletu kao protiv Kimija 2008. i Maranello je spreman za velike rošade.
Očigledno, sve navedeno u prethodna dva pasusa samo je jedna velika pretpostavka. Ali, ako se pogleda nedavna izjava ni manje ni više nego Dietricha Mateschitza (čovjeka koji se vrlo rijetko otvara novinarima, a pogotovo po temama iz Formule 1!) u kojoj kaže da razumije kako vozače može privući vožnja za Ferrari i zatim poantira da bi Vettelu u slučaju odlaska poželio svu sreću, a na njegovo mjesto doveo, pazite, Lewisa Hamiltona ili Fernanda Alonsa – onda je teško povjerovati da se iza brda ništa ne valja. Dakle, ako je pretpostavka točna, Mateschitz je učinio jedini logičan taktički potez i rekao Ferrariju da i on ima plan u slučaju „razbijanja“ Red Bulla, a taj plan ne uključuje Vergnea/Ricciarda ili nekog drugog njihovog vozača već zvijezdu dovoljno jaku da odgovori Montezemola od posezanja za Vettelom.
Kad se već igramo fantaziranja, da odgovorim što bih ja napravio da sam u Montezemolovim ulaštenim cipelama – doveo Vettela i zadržao Alonsa. Red Bullu bi, prema Mateschitzevim željama, tada ostao samo Lewis Hamilton. Ali, je li Ferrari spreman i dovoljno hrabar za okretanje naglavačke cijele svoje ekipe i uparivanje dvojice takvih vozača?
Ante Vetma
Stavovi izneseni u članku nisu stav GP1 portala već isključivo autora kolumne.
Comments are closed.