Britanski GP bila je jedna od onih interesantnih utrka gdje je pobjednik odlučen više na temelju taktičkih finesa i strategije nego sirove brzine. Ovaj put to je bio Webber, ali ni Alonso neće Silverstone, unatoč Australčevom preuzimanju pobjede, pamtiti po zlu.
Razloge nije teško uočiti: ovo je bio vikend u kojem je Ferrari, za razliku od tmurnih početaka sezone, djelovao vrhunski konkurentno. Prvo je tu bio Pole position koji Scuderia nije vidjela još od 2010., a zatim je u utrci bolid djelovao vrlo brzim sve dok ga prelazak na mekše gume na kraju nije izbacio iz takta. Dobro, uvijek se dio te forme može svesti na raspored staze koji možda više odgovara jednom bolidu nego drugom (ravni dijelovi, udio brzih i sporih zavoja, itd.), ali je jasno koliko je momentalni F2012 evoluirao u odnosu na onaj koji smo vidjeli u Australiji. I da je kao takav dovoljan Alonsu da konkurira za pobjede i sad se, pred sredinom sezone, etablira kao jedan od ključnih kandidata za vozačku titulu 2012.
Ferrariju je neloš vikend obilježila i natruha forme Felipea Masse, koja nije mogla prerano doći. Konačno u jednom vikendu bez nevolja i neobjašnjivih problema s bolidom, Brazilac je zgrabio četvrto mjesto i time sudjelovao u Ferrarijevom preuzimanju drugog mjesta u konstruktorskom prvenstvu, skinuvši otamo Lotus. S obzirom na komentare koji se kotrljaju oko Felipeovog angažmana u Maranellu, ovo je za Brazilca svakako važan plasman, ali Domenicali i društvo u vodstvu ekipe će sigurno htjeti prvo vidjeti je li ovo bio samo izuzetak ili doista najava boljih rezultata.
Ali naravno, glavni akter utrke bio je Mark Webber. Kao što je ranije rečeno, on nije vozio divlju utrku punu napada na Alonsa (ako je za to bio u prilici), već je strpljivo držao razmak za njime i gradio si situaciju za napad jednom kad Ferrari počne posrtati na mekanim gumama. Što se, kao što svi znamo, na kraju i dogodilo. Ovakva kalkulirana vožnja i strategija koja će protivnika uhvatiti na slaboj točki su inače zaštitni znak Alonsa, ali je ovaj put sam dospio pod njen efekt. Jasno, i Red Bullov bolid je bio odličan, i također zaslužuje svoj dio u pobjedi na Silverstoneu.
Druga i dugoročnija priča koja se odmotala oko Webbera nakon utrke je službena potvrda kako će u Red Bullu voziti i 2013. Sve te rošade koje su kao jedan od ključnih poteza uzimale njegov odlazak u Ferrari su time negirane, a ujedno i Felipe Massa (možda) ima jednog suparnika manje na horizontu za ostanak u crvenom kokpitu. Doduše, Webber je potvrdio i da su postojali određeni pregovori s Ferrarijem, ali teško da mu itko može zamjeriti što je odlučio ostati u Red Bullu, s obzirom na tehničku formu koju je ekipa do sad pokazivala, i uostalom, držala ga već jednom u borbi za vozački naslov do posljednje utrke. Štoviše, ovog momenta izgleda kao da se tamo snalazi podjednako dobro, ako ne i bolje, nego Vettel. Kad smo već kod Nijemca, treba reći da je i on odradio dobar posao.
No, oni koji vole špekulacije oko vozačkih karijera ne trebaju brinuti: još uvijek je grid daleko od definitivnog. Ima u igri i nekoliko većih imena.
Lotus je petim i šestim mjestom opet pokazao da je itekako konkurentan, i da je pitanje kad će ta prva pobjeda doći, a ne hoće li je biti. Osamnaest konstruktorskih bodova spremljeno u banku, i s tim prosjekom ekipa će moći računati s visokim mjestom na kraju prvenstva. Štoviše, vozači djeluju vrlo spremni za tako nešto: Räikkönen marljivo skuplja bodove, već ima i tri postolja iza sebe, i izvan bodova je završio samo jednom, u Kini. Grosjean je još uvijek malo kaotičniji (ili bude na vrhu ili odustane), ali da je brz, neke sumnje nema. Treba držati oko na njemu kao potencijalnom budućem pobjedniku barem koliko i na Räikkönenu.
Onaj koji je također brz ali kaotičan je Maldonado, nastavivši svoj niz utrka u kojima skuplja prilično oštru kritiku svojih kolega zbog preagresivnih vožnji. Prošli put žrtva je bio Lewis Hamilton, ovaj put Sergio Pérez koji poslije nije bio škrt na kritici. Maldonado je dobio novčanu kaznu, ali sad već itekako ima čvrst imidž bombe na četiri kotača.
“Bombastičan” je bio i Kobayashijev ulaz u boks, za koji srećom nitko nije ozbiljno stradao. Nakon tog cijelog kaosa, još je malo nedostajalo da završi i u bodovima. Bilo kako bilo, FIA je odgovorila s 25000 Eura kazne za Japanca. Potrebni su mu malo konzistentniji rezultati, jer od statusa interesantne nove zvijezde koju je skupio vozeći još za Toyotu na njenom kraju, sad je na otprilike pola bodova Péreza.
Slab vikend i za Rosberga ― nakon propuštanja ulaska u Q3 kvalifikacija, tek petnaesto mjesto, s gotovo minutom zaostatka za pobjednikom. Ali s obzirom koliko je konzistentan inače, nema neke sumnje da bi već na svojoj domaćoj utrci, nadolazećem GP Njemačke, mogao to kompenzirati.
A kod McLarena je, čini se, stvar ipak nešto kompliciranija. Pet konstruktorskih bodova za ekipu koja je u sezonu ušla vjerojatno najbrža debelo je ispod očekivanja. Button već ionako utrku za utrkom muku muči s bolidom, a ovaj put ni Hamilton nije mogao izaći na kraj s bolidom. Problemi u boksovima koji se često ponavljaju, pa slabi općeniti rezultati, pa padovi u konstruktorskom prvenstvu (sad na četvrto mjesto), pa Buttonove nevolje s bolidom… Woking reagira, ako je vjerovati vijestima da organizira “krizni sastanak”. Ali koliko brzo može okrenuti stvari i koliko će imati prilike to staviti u efekt u drugoj polovici sezone bit će jedna interesantna ― a McLarenovim navijačima ujedno i zabrinjavajuća ― stvar za pratiti kroz nadolazeće utrke.
Između Hamiltona i Buttona na Silverstoneu je završio Bruno Senna ― konačno minimalni koračić naprijed (zadnji plasman bolji od devetog bilo mu je sedmo mjesto još u Shanghaiju), ali od ovog momka će se ipak očekivati još malo više.
Svoj udio Grand Prixu dale su i kvalifikacije na kojima smo gledali više sklizanja nego na curlingu. Koliko god Pirellijeve gume općenito, s DRS-om napravile utrke nepredvidivima, kiša je i dalje element koji sve to zapapri. Jedna misao očito pada na pamet: za tri utrke je Spa.
No, prvo je pred nama Hockenheim. Zadnji puta, još 2010. (prošle godine vozio se Nürburgring) tamo je pobijedio Alonso, drugi je bio Massa a treći Vettel. Sjećamo se, to je bila ona utrka s famoznom radioporukom Roba Smedleya “Fernando is faster than you”. Ove sezone nekako djeluje manje vjerojatno da će Massa biti u poziciji u kojoj bi propuštao Alonsa naprijed, ali Ferrari će svakako gristi, sad kad je uzeo drugo mjesto među konstruktorima, tu poziciju učvrstiti sa što više bodova prednosti, za što im svakako trebaju i Brazilčevi. A ni Alonsu tih trinaest bodova prednosti pred Webberom nije baš previše, osobito ako bude Webber jednako raspoložen kao i proteklog vikenda. Uglavnom, već sad to obećava biti dobar Grand Prix.
Heroj utrke: Mark Webber. Bez iznenađenja ― odlično odrađene kvalifikacije (manje od pola desetinke sekunde za Alonsom), utrka bez grešaka osvojena strpljivim čekanjem da se pokaže prilika, i njenim korištenjem kad se napokon ukazala. S ovakvim vožnjama, nije čudo da ga Red Bull sa zadovoljstvom želi i dalje u svojem kokpitu.
Potez utrke: Fernando Alonso. Dobro, malo ćemo “varati” – nije potez utrke već Grand Prix vikenda. Alonso je potkraj Q2 kvalifikacija, hvatajući mjesto za Q3, pod žutim zastavama usporio taman koliko je trebalo da ne pokupi kaznu, a da ne propusti vlak. Maestralno, i upravo nešto što bismo od Španjolca očekivali.
Razočaranje utrke: Nico Rosberg. Inače među konzistentnijim vozačima, Nijemac je imao katastrofalan vikend u Engleskoj: slabe kvalifikacije, nakon čega je još samo gubio mjesto kroz utrku, i završio kilometrima od bodova, iza Toro Rossovih vozača.
Nagrada za igranje flipera: Pastor Maldonado. Iz utrke u utrku, vozač iz Venezuele sve se više ponaša kao odbojnik na fliperu ― u dodiru s njim, stvari (i drugi bolidi) lete posvuda. Kako je krenulo, uskoro će ga se konkurenti usuđivati pretjecati samo kroz boksove.
Nagrada za nepredvidljivost: Englesko vrijeme. Jedan dan toliko pljušti da se mora izvući crvena zastava, a drugi bude suho. Da su sve utrke u Engleskoj, Bernie nikad ne bi ni u snu predložio one svoje ideje s prskalicama…
Oton Ribić
Comments are closed.